MP: Cijepanje državne zastave nije ponos, nego sramota za djecu, roditelje i društvo

Cijepanje državne zastave od strane nekoliko učenika jedne podgoričke osnovne škole u školskom dvorištu nije, nažalost, slučaj koji u kome su potrebne isključivo sankcije, a njih će svakako biti, koliko slučaj koji pokazuje potrebu da prije svih roditelji, a na kraju i škole, razumiju važnost vaspitne uloge, poručuju iz Ministarstva prosvjete

Saopštenje Ministarstva prosvjete prenosimo integralno

Cijepanje državne zastave od strane nekoliko učenika jedne podgoričke osnovne škole u školskom dvorištu nije, nažalost, slučaj koji u kome su potrebne isključivo sankcije, a njih će svakako biti, koliko slučaj koji pokazuje potrebu da prije svih roditelji, a na kraju i škole, razumiju važnost vaspitne uloge. Destrukcija koja je pokazana, a još više činjenica da se bilo ko njome ponosi, je porazna kako za društvo, tako i za djecu koja u njoj učestvuju.

To što svjedočimo ovakvim slikama, sve nas tjera na razmišljanje kako je moguće da su mladi, koji su puni stvaralačke energije i radoznalosti, usmjereni na takvo ponašanje. Čime se dakle otvara veliko pitanje: kakve sjutrašnje odrasle ljude mi vaspitavamo? Jer nasilje, agresija, uništavanje, nepoštovanje i usmjerenje na politiku, nikad ne mogu biti izvorna odlika djece, već nažalost, jasno ogledalo starijih i vaspitanja koje od njih dobijaju.

Zato ćemo mi, u saradnji sa školama, insistirati na odgovornosti djece za svoje postupke, jer je to u konačnom u njihovom interesu, ali i usmjeriti dodatne napore na vaspitnu ulogu škole, koja djecu upoznaje sa temeljima civilizovanog svijeta: prihvatanjem različitosti i radu na svojim potencijalima, ali i poštovanju države i njenih osnovnih atributa. Pri čemu smo apsolutno svjesni da škola ne može da nadomjesti ono što kao roditelji propustimo, a ovaj primjer pokazuje da je toga dosta.

Obrazovne institucije će učiniti sve da najmlađima pomognu u kreiranju sistema vrijednosti koji počiva na odgovornosti za sopstvene postupke i obrazovanju. A onaj ko dijete, umjesto u svijet ocjena, sporta, druženja, daljeg školovanja, tolerancije, uvodi u svijet razlika među nacijama, vrijeđanja i agresije, treba da se zapita koje dobro u takvom svijetu može čekati bilo koga.