“JA IMAM SAN! HVALA BOGU SVEMOGUĆEM, NAPOKON SMO SLOBODNI!” - Volim Podgoricu

“JA IMAM SAN! HVALA BOGU SVEMOGUĆEM, NAPOKON SMO SLOBODNI!”

Piše: Vesna Radojević

Prijatelj mi je prije par dana pričao kako je vodio sina od 7 godina na litiju, pješačili su od Zagoriča do Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a mali Vasilije nije bio umoran. Stavio je – kaže njegov otac – ruku na grudi i rekao:

-Tata, tako mi je lijepo ovdje oko srca. Baš sam srećan!

Tu radost, tu ljepotu oko srca, ljudi, žena, djece, mladih, starih, u litijama, nikako ne uspijevaju da objasne dežurni analitičari. Tu mističnu nit koja ih vodi i spaja. Taj miris slobode kojim se opijaju svakog četvrtka i nedjelje. Slobode od straha. Tu uzvišenu radost u duši i vjeru da je sve moguće. Pa i promjene u Crnoj Gori.

Osjećaj da je i pravda ovozemaljska dostižna i moguća, građanima proteklih decenija nisu uspjeli dati politčari, ni brojni nevladini i građanski aktivisti. I ne samo to, kroz decenijske prazne priče, koje su nerijetko bile debelo “potpomognute” novcem iz raznih inostranih, pa i domaćih fondova, izgubili su kredite, i ugled kod “običnog” čovjeka.

Taj, “običan”, građanin, njima više ne vjeruje. Nema političara, partije, bilo koga u  Crnoj Gori, ko može iza sebe sabrati 200.000 ljudi.

Gotovo dva mjeseca, žive rijeke se razlivaju crnogorskim ulicama, vođene sveštenstvom pravoslavne crkve čiji je  “grijeh” što se zove “srpska”.  To sveštenstvo, beskompromisno, zahtijeva da njihova crkva ima ista prava, bez obzira kako se zvala.

Sa litije u Podgorici(Foto: Vlado Pavićević)

Traže da se povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji propisuje da crkva mora dokazati kako je proteklih vjekova stekla imovinu koja je upisana kao njeno vlasništvo u katastru. Ukoliko to ne dokaže, imovina će joj biti  oduzeta.

Za sve druge u Crnoj Gori važi pravilo – ako je neka imovina uknjižena kao nečije vlasništvo, onaj ko pretenduje da je uzme, mora dokazati da je on zakoniti vlasnik. U parničnom postupku. Tako kaže zakon. A Ustav kaže da su pred Zakonom svi jednaki.

Crnogorski režim hrišćanske litije kvalifikuje kao “političke” i  “antidržavne”, a sveštenstvo odbacuje bilo kakve “političke aspiracije”. Ne spori da se bori za poštovanje ljudskih i građanskih prava, Ustava i zakona, a time i za državu Crnu Goru, jer su upravo to – temelji demokratske države.

“Prije nego što sam bio vođa borbe za građanska prava, bio sam propovjednik Jevanđelja. To je bio moj prvi poziv i dalje ostaje moje najveće predanje. Znate, zapravo sve šta ja radim u građanskim pravima, ja radim jer smatram da je to dio moje nadležnosti. Nemam drugih ambicija u životu nego da postignem izvrsnost u hrišćanskom sveštenstvu. Ne planiram da se kandidujem za bilo koju političku funkciju. Ne planiram da radim ništa drugo, nego da i dalje budem sveštenik. A ono što ja radim u ovoj borbi, kao i mnogi drugi, proizilazi iz mog osjećaja da se sveštenik mora brinuti o cjelokupnom čovjeku”.

Ovo nisu riječi nekog od crnogorskih sveštenika koji već par mjeseci “brinu o cjelokupnom čovjeku”.

Ovo su riječi hrišćanskog sveštenika koji je, zbog “brige o cjelokupnom čovjeku” dobio Nobelobu nagradu za mir, i izgubio život. Ubijen je u svojoj 39. godini.

Martin Luter King, vođa američkog Pokreta za građanska prava i danas je ikona nenasilne borbe za građanska prava i pravdu. Bio je hapšen, prisluškivan, ranjavan, prijećeno mu je. Martin Luter King je milionima Amerikanaca donio nadu u pravdu i jednakost.

Tu univerzalnu nadu, koju je sveštenik King razlivao Amerikom, danas sveštenstvo Mitropolije razliva Crnom Gorom.

Ja imam an – Martin LUter King

Kada je prije 65 godina  u Montgomeriju, aktivistkinja Roza Parks uhapšena jer je sjela je u prednji dio autobusa, sveštenik King je poveo proteste koji su uslijedili širom Amerike.

Po tadašnjim segregacijskim zakonima, crnci su morali da sjede pozadi.

Godinu dana kasnije, američki Vrhovni sud je presudio da je u gradskom prevozu razdvajanje po boji kože protivustavno.

Kada je crnogorska vlast, u parlamentu opkoljenom policijom, dok saobraćajnice blokiraju hiljade revoltiranih građana a cio poslanički klub je u pritvoru, u tri ujutro, usvojila diskriminatorni zakon, sveštenstvo je povelo protestne litije širom Crne Gore.

Mitroplija je najavila da će uskoro predati Zahtjev za ocjenu ustavnosti spornog zakona.

Malo ko u Crnoj Gori, međutim, vjeruje u objektivnost crnogorskog Ustavnog suda.

Govor  Martina Lutera Kinga “Ja imam san” iz 1963. godine pred učesnicima “Marša na Vašington za poslove i slobodu”, smatra se najvećim američkim govorom dvadesetog vijeka. U Vašington su tada “vozovi slobode” i “autobusi slobode”, doveli više od 200.000 ljudi. Došli su i Pol Njumen, Marlon Brando,  Hari Belafonte, Bob Dilan, Džozefina Bejker…

-I have a Dream – Ja imam san – rekao je Martin Luther King  pred 200.000 ljudi, “da će se jednog dana ova nacija uzdići i istinski živjeti po sopstvenom vjerovanju… da su svi ljudi stvoreni jednaki”.

– Sanjam… da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po karakteru – rekao je King.

Na ulicama malene Crne Gore svakog četvrtka i nedjelje je 200.000 ljudi.

“Kada dozvolimo slobodi da zazvoni, kada je pustimo da zvoni iz svakog sela i svakog zaseoka, iz svake države i svakog grada, bićemo u mogućnosti da ubrzamo dolazak dana kada će sva Božja djeca, crni ljudi i bijeli ljudi, Jevreji i nejevreji, protestanti i katolici moći sklopiti ruke i pjevati staru crnačku pjesmu: “Napokon slobodan! Napokon slobodan! Hvala Bogu svemogućem, napokon smo slobodni!“ – Martin Luter King 

I, sad, pitanje je – da li crnogorski sveštenici imaju pravo da “brinu o cjelokupnom čovjeku”?

Imaju li pravo da imaju san da će i njihova djeca jednoga dana živjeti u državi koja će ih vrednovati po njihovom karakteru, znanju, vaspitanju, a ne po partijskoj knjižici?

Da li crnogorsko sveštenstvo ima pravo, da propovijeda i ovozemljasku, a ne samo nebesku pravdu?

Ako je sveštenik Martin Luter King, u Americi mogao biti na čelu borbe za ljudska prava, zašto to ne može biti crnogorskim sveštenicima? I da li oni to, uopšte, žele? Pritom, kao ni Martin Luter King, ne pretendujući da se bave politikom, ne planirajući da se kandiduju za bilo koju političku funkciju.

Ništa drugo, nego da i dalje budu sveštenici. I “brinu o cjelokupnom čovjeku”.

 “A ono što ja radim u ovoj borbi, kao i mnogi drugi, proizilazi iz mog osjećaja da se sveštenik mora brinuti o cjelokupnom čovjeku”. – Martin Luter King 

Čim “nestane” Zakon o slobodi vjeroispovijesti, neće više biti litija, odgovorilo je sveštenstvo na optužbe iz vlasti da su litije “političke”.

– Tačno me strah da će povući ovaj zakon, neće biti više litija, šta ćemo onda? Ovo nam je dalo nadu i vjeru. Nekako se narod osjeća jak, snažan, svemoćan, osjeća da smo jedno. Ako se iz ovoga, uz Božju pomoć, ne izrodi sloboda, nikad neće – kaže prijatelj s početka priče.

Na kraju, pitanje svih pitanja ovog istorijskog trenutka je – ima li pravoslavno sveštenstvo u Crnoj Gori, kada je već pokrenulo bujicu, zbog nepravde prema Crkvi, i kada je ta bujica pokazala ogromnu moć, samim svojim postojanjem, ima li to sveštenstvo sada uopšte pravo da kaže – nećemo više da “brinemo o cjelokupnom čovjeku”?

Ako su te litije – makar onoliko koliko i vjera u Boga – građanski san njihovih učesnika da će i njihova djeca živjeti u državi koja će ih vrednovati po onome što jesu, znaju i umiju, a ne po poslušnosti partijskim nalogodavcima, kojim god…?

 

 

 

2 komentara

  1. Thank you for some other informative blog. Where else could I get that type of information written in such an ideal means? I have a mission that I’m just now working on, and I have been at the look out for such information.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com