ČUDO BOŽJE NA GROBU MAJKE SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Čudesna svjetlost obasjala humku Anastasije koja iscjeljuje bolesne

Ove riječi izgovorio je umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački Atanasije u Nemanjinom gradu u Podgorici, mestu gdje se rodio otac Svetog Save – Stefan, Sveti Simeon Mirotočivi, pišu Večernje novosti.

– Ako Bog da dogodine – nastavio je episkop gotovo u jednom dahu – kada budemo slavili 350 godina od upokojenja Svetoga Vasilija Čudotvorca, otvorićemo i grob Svete Ane.

Ona je sveta, jer je rodila takvog velikog sveca, kao što je Sveta Ana rodila Svetog Savu. I ona je takođe sveta i hvala Bogu da je imamo. Neka sveti budu sa nama, a mi da budemo sa svetima.

U ovom kraju se prepričava predanje da je nekada davno žitelja Trifka Milutinovića na puteljku koji se spušta ka glavnoj džadi, presreo starac sa dugom bijelom kosom i bradom, predstavljajući se kao kaluđer. Kazao je da je u groblju, sedam koraka od desnog ćoška crkvice Svetog Nikole sahranjena majka Svetog Vasilija, da bi posle te poruke nekim čudom kaluđer iznenada nestao.

Trifko je poslušao savjet, pošao u groblje, odmerio sedam koraka od crkve i kopao sve dok nije naišao na grobno mjesto gdje se danas nalazi spomenik svetiteljevoj majci. Tu se na praznik Čudotvorca slivaju kolone vjernika sa raznih strana sveta koje svoj molitveni put nastavljaju dalje preko Trebinja i Nikšića do ostroške pećine.

Spomenik svetiteljevoj majci Anastasiji Jovanović 1966. godine podigao je vjerni narod Popova polja i okoline.

– Dobro pamtim to vrijeme, kada je postavljen noću. Udba je zbog tog događaja ispitivala neke ljude iz našeg sela, ali i drugih, okolnih. Bilo je pritisaka. Ipak najvažnije je da je spomenik sačuvan – kaže, za Novosti, Neđo Bošković, mještanin Mrkonjića i crkvenjak.

A u knjigama Eparhije zahumske ostalo je zapisano:

“Popovka, Mrkonjka, Ana Jovanović rodi i odnjedri vascijelog sina, čudotvorca i svetitelja Vasilija i Tvrdoškog i Ostroškog, a najviše Vasilija Mrkonjićkog. Jednog od najvećih svetaca slovenskog juga.”

U hercegovačkom kamenjaru, u izbama i zidinama vjekovnih ognjišta, pod smokvama i grmovima nara, svuda traje sjećanje na Čudotvorca. I ovo malo ljudi što opstaje u Mrkonjićima, kao i oni koji su se raselili, ponosno je na porijeklo i na selo u kom se prije četiri vijeka rodio svetitelj, od svete majke Ane.