Evropski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu Raspopović i drugi protiv Crne Gore - Volim Podgoricu

Evropski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu Raspopović i drugi protiv Crne Gore

Evropski sud za ljudska prava („Evropski sud“) donio je presudu u predmetu Raspopović i drugi protiv Crne Gore, predstavke br. 58942/11, br.14361/13 i 71006/13.

Navedeni predmet obuhvata tri predstavke i to Raspopović protiv Crne Gore, br.58942/11Bulatović i Đukić protiv Crne Gore, br.14361/13 i Gardašević protiv Crne Gore, br.71006/13, ali je u konkretnom slučaju zbog istog činjeničnog i pravnog stanja, Evropski sud smatrao prikladnim da ih ispita zajedno u jednoj presudi.

Sve tri predstavke su Kancelariji zastupnika komunicirane kao „WECL“ predmeti („well established case-law“), pa ih je Evropski sud ispitivao u odnosu na član 6 st.1 Evropske konvencije, odnosno isključivo ispitujući dužinu trajanja postupka u konkretnim predmetima koji su se vodili pred nacionalnim organima. U „WECL“ predmetima za činjenični i pravni osnov predstavke Evropski sud ima već dobro ustanovljenu sudsku praksu i malo je vjerovatno da će doći do odstupanja od te prakse.

Evropski sud je u navedenoj presudi ponovio da razumnost dužine trajanja postupka mora biti procijenjena u svijetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosilaca predstavke i relevantnih organa, kao i od kakvog je značaja predmet spora za podnosioce predstavke. Prilikom ispitivanja cjelokupnog materijala koji mu je dostavljen, Evropski sud  nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao ubijediti da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i osnovanosti ove žalbe. Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovom pitanju, Evropski sud je smatrao da je u konkretnom predmetu dužina trajanja postupka bila prekomjerna i da nije ispunila zahtjev „razumnog roka”, zbog čega je utvrdio povredu člana 6 stav 1 Konvencije i dosudio svakom podnosiocu predstavke novčani iznos na ime nematerijalne štete, troškova i izdataka koje ćemo predstaviti u nastavku i odbacio ostatak zahtjeva podnosilaca predstavke za pravičnim zadovoljenjem.

U predmetu Raspopović protiv Crne Gore, br.58942/11, podnosilac predstavke se žalio na prekomjernu dužinu trajanja parničnog postupka koji je pokrenut 16.09.2003.godine pred Osnovnim sudom u Podgorici, a okončan presudom Vrhovnog suda Crne Gore od  09.06.2011.godine. Evropski sud je utvrdio da se u konkretnom predmetu, dužina postupka ima računati od 3. marta 2004.godine, tj. od dana stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Crnu Goru, pa je ispitujući okolnosti predmeta, utvrdio da je dužina parničnog postupka u trajanju od 7 godina, 3 mjeseca i 6 dana na 3 nivoa nadležnosti bila očigledno prekomjerna, zbog čega je utvrdio povredu člana 6 stav 1 Konvencije. Podnosiocu predstavke je po tom osnovu dosudio pravično zadovoljenje u iznosu od 900,00 eura na ime nematerijalne štete i 500,00 eura na ime troškova postupka.

U predmetu Bulatović i Đukić protiv Crne Gore, br.14361/13 tri podnosioca predstavke su se žalila na prekomjerno trajanje parničnog postupka koji je trajao od 28.01.1988. godine kada su podnijeli tužbu Opštinskom sudu u Titogradu, a okončan presudom Vrhovnog suda Crne Gore 09.05.2012.godine.  Evropski sud je utvrdio da se u konkretnom predmetu, dužina postupka ima računati od 3. marta 2004.godine, tj. od dana stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Crnu Goru, pa je ispitujući okolnosti predmeta, utvrdio da je dužina ostavinskog postupka u trajanju od 8 godina, 2 mjeseca i 6 dana na 3 nivoa nadležnosti bila očigledno prekomjerna. Zbog navedenih okolnosti utvrdio je povredu člana 6 stav 1 Konvencije i po tom osnovu dosudio pravično zadovoljenje u iznosu od po 1.200,00 eura na ime nematerijalne štete i 100,00 eura na ime troškova postupka.

U predmetu Gardašević protiv Crne Gore, br.71006/13 podnositeljka predstavke se žalila na prekomjernu dužinu trajanja parničnog postupka koji je pokrenut 27.03.1998.godine pred Osnovnim sudom u Podgorici, a okončan  presudom Vrhovnog suda Crne Gore od  23.10.2012.godine. Evropski sud je utvrdio da se u konkretnom predmetu, dužina postupka ima računati od 3. marta 2004.godine, tj. od dana stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Crnu Goru, pa je utvrdio da je dužina parničnog postupka u trajanju od 8 godina, 7 mjeseci i 21 dan na 3 nivoa nadležnosti bila očigledno prekomjerna, zbog čega je utvrdio povredu člana 6 stav 1 Konvencije. Podnositeljki predstavke je po tom osnovu dosudio pravično zadovoljenje u iznosu od 1.000,00 eura na ime nematerijalne štete i 100,00 eura na ime troškova postupka.

Navedena presuda je postala  pravosnažna danom donošenja i protiv nje nije dozvoljena žalba.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com