EKONOMSKI EKSPERT KIRIL MINOSKI – KAKO IZAĆI IZ KRIZE U CG: Oni koji su imali više koristi od države, sada treba da preuzmu teret

Ključno u ovoj situaciji je pokazati liderstvo, odlučnost i brzinu u postupcima kreatora ekonomske politike. Država mora “ubrizgati” novac u ekonomiju putem zajmova i subvencija. Oni koji su imali više koristi od države u različitim oblicima, u periodu prije ove krize, treba da preuzmu veći dio tereta. Posebno bih aludirao na banke, koje su ostvarivale ogromne profite od kompanija i građana, a to sam i nedavno potencirao baveći se vezom ekonomije i etike.

Ovo je samo dio aktivnosti neophodnih za izlazak iz ekonomske krize uzrokovane pandemijom korona virusa, kako to, u razgovoru za Portal “Volim Podgoricu” vidi doktor ekonomskih nauka Kiril Minoski, bivši ministar finansija Makedonije, a trenutno konsultant Ministarstva finansija Turske, ekonomski ekspert koji je radio za vodeće svjetske konsultantske kompanije i međunarodne organizacije. Minoski je bio i direktor Poreske uprave Makedonija,  kao i makedonske tržišne inspekcije.

Šta je ključno za prevazilaženje krize?

Većina ekonomista smatra da je ključ za prevazilaženje krize stimulisanje ukupne potražnje i “ubrizgavanje” novca u ekonomije. To je nedavno rekla i direktorica MMF-a, Kristalina Georgieva u svom obraćanju javnosti, a ranije su isti recept primijenile skoro sve velike svjetske ekonomije: SAD, Njemačka, Francuska, EU, Turska.U ovim državama su kreirane dosad nezapamćene finansijske pakete za podršku nacionalnih ekonomija.

Mjere koje preduzimaju zemlje u regionu razlikuju se u zavisnosti od njihove ekonomske moći i podijeljene su u dva segmenta: mjere fiskalne politike i mjere monetarne i makroekonomske politike. U fiskalnoj sferi obično se preduzimaju mjere kao što su odlaganje plaćanja poreskih obaveza, subvencionisanje plata zaposlenih i domaćinstava, subvencionisanje penzija, plasiranje jeftinih kreditnih linija za kompanije, dok su u oblasti monetarne politike mjere različite i obično uključuju smanjenje osnovne kamatne stope državnih zapisa, odlaganje naplate kredita za određeni vremenski period i slično. U osnovi, mjere preduzete u Crnoj Gori prema onome što sam mogao prikupiti kao informacije ne razlikuju se mnogo od onoga što je preduzeto u regionu i šire na globalnom planu. Nažalost, mislim da će nakon nekog vremena u regionu kompanije i građani na kraju biti ostavljeni da sami brinu za sebe, to je sudbina građana i kompanija u ovom području, sobzirom da su naše ekonomije male, ranjive i u nemućnosti da ubrizgavaju novac na način na koji to rade Amerika, Njemačka, Fancuska.

Da li su ekonomske mjere crnogorske Vlade adekvatne i pravovremene? 

U poslednjem Ekonomskom pregledu Svjetske Banke navodi se da zbog smanjene domaće tražnje i prekida u regionalnim lancima snabdijevanja (Srbija, Makedonija), kao i zbog smanjenih turističkih aktivnosti (Crna Gora, Albanija), doći će do smanjenja BDP-a u regionu u rasponu od – 3,8 do – 1,1 odsto u 2020.
Politička nestabilnost i neizvjesnost, povećanje plata u javnom sektoru, velika količina socijalnih transfera, veliki troškovi određenih infrastrukturnih projekata, dodatno pogoršava situaciju u regionu i otežava izlaz iz krize.

Karakteristično za Crnu Goru je da je to ekonomija u kojoj usluge čine 75% BDP-a, a turizam kao grana je izuzetno važan za ekonomiju. Prema analizi takozvanog Indeksa globalne otpornosti, Crna Gora je na 82. mjestu u svijetu po ekonomskoj otpornosti, na primjer, Srbija je na 63 mjestu, Albanija na 95. Mjestu, a Makedonija čak 100. Treba vidjeti koliko će dugo trajati zdravstvena kriza, mada je nedavno najavljeno otvaranje nekih ekonomija (Austrija, Češka, itd.), kao i koja će biti brzina eliminisanja ograničenja putovanja, pa na osnovu toga da se spašava u ova turističku sezona, odnosno ono što se spasiti može.

Inače, svi podaci pokazuju da su turizam, ugostiteljstvo, aviosaobraćaj i automobilska industrija najugroženijih u krizi prouzrokovanu COVID-om 19.

Šta bi u ovom momentu bilo najsvrishodnije?

Trenutno je potrebno hitno napraviti rebalans budžeta, najprije bi trebalo da se vidi koje su realne mogućnosti naplate prihoda u državni budžet, zatim da se napravi alokacija dovoljno sredstava tamo gdje su ona najpotrebnija, u zdravstvenom sistemu i paraleno da se radi na smanjenju svih neproduktivnih rashoda države, kao i da se vidi postoji li prostor da se ta sredstva preusmjere za podršku građana i privatnog sektora. Isto tako neophodno je da se razmotre mogućnosti kako obezbediti sredstva iz inostranstva pod povoljnim uslovima koji bi se stavila na raspolaganje privredi, kao i da se analizira mogućnost odlaganja plaćanje dospjelih kredita iz zemlje i inostranstva. Efikasno upravljanje krizama u ekonomiji je neophodno, jer će od mjera koje će se preduzeti danas, zavisiti kakva će biti kriza i koliko će dugo trajati.

Zaduživanje države nasuprot kolapsu ekonomije?

Kao što sam već napomenuo, prvo je potrebno vidjeti šta nam stoji na raspolaganju u zemlji, analizirati budžet i u međuvremenu potražiti sredstva na međunarodnim finansijskim tržištima. Najbolje bi bilo da se ista obezbijede kod međunarodnih finansijskih institucija: Svjetsea banke, MMF-a, Evropske investicione banke itd. U kriznim uslovima, zaduživanje je neophodno i opravdano da bi se spasila ekonomija i životni standard stanovništva. Pored zaduživanja, važno je da se sredstva pravilno upotrebljavaju i da postoji transparentnost u njihovoj potrošnji.

Resursi Crne Gore i mali broj stanovnika – prednost ili mana?

Crna Gora je mala i otvorena ekonomija, na odličnoj geografskoj lokaciji, sa pristupom moru i velikim potencijalima u turizmu, poljoprivredi, mada se uloga industrije ne smije zanemariti. U pogledu ekonomije obima, malobrojno stanovništvo je ograničavajući faktor, ali manja populacija, ako je država dovoljno inventivna, efikasna i prilagodljiva, može biti prednost i pružiti brojne komparativne prednosti. Pogledajte primjer Estonije koja po mom mišljenju ima daleko nepovoljniji položaj i klimu od Crne Gore, kako uspješno razvija svoju ekonomiju. Ja sam optimista da će zdravstvena kriza proći, a da ćemo mi spasiti ljude i preduzeća, sada je važno brzo djelovati i biti solidarni i u ekonomiji.
Sve prognoze zasad su da će zdravstvena kriza trajati do sredine juna, a da će se ekonomija početi oporavljati u trećem i četvrtom kvartalz 2020 godine.

Mnogi potenciraju i podsticanje potražnje. Zbog čega? 

Podsticanje potražnje i unošenje novca u ekonomiju doprinosi održavanju nivoa potrošnje, direktno utiče na likvidnost preduzeća i omogućava normalno funkcionisanje preduzeća jer smanjuje rizik od nedostatka kupaca za njihove proizvode i usluge. Stoga bi, u ovim uslovima kreatori ekonomske politike trebalo da djeluju odlučno u cilju spasavanja ljudskih života ulaganjem u javne zdravstvene sisteme s jedne strane, ali s druge strane da minimiziraju ekonomsku štetu pružajući sigurnost najugroženijim kategorijama građana. pružajući podršku privatnom sektoru kroz kratkoročne kredite, poreske olakšice ili subvencije, smanjenje kamatnih stopa i ubrizgavanje likvidnosti u cilju ponovne uspostave finansijske stabilnosti i povratak povjerenja. Iako je vrijeme vrhunca krize nepoznanica, gotovo je sigurno da će kratkoročni ekonomski izgledi biti nepovoljni kao rezultat smanjene domaće potrošnje, povećanog pritiska na cijene robe, poremećaja globalnih i regionalnih lanaca snabdijevanja, smanjenog putovanja i noćenja turista, kao i smanjenog izvoza. Kreatori politika moraće da uravnoteže zaštitu zdravlja građana mjerenjem socijalne udaljenosti i karantina i ekonomskih troškova tih aktivnosti, kao i preduzimanjem mera za amortizaciju efekata ekonomske krize.

Vlada u Crnoj Gori je u prvom  ekonomskom paketu odložila plaćanje kredita građanima i privredi, kao i plaćanje poreskih obaveza, što je naišlo i na kritike jer će ih te obaveze sačekati za koji mjesec. Banke su takođe na meti kritika jer u toku moratorijuma od tri mjeseca računaju kamate građanima i privredi…

Ključno u ovoj situaciji je pokazati liderstvo, odlučnost i brzinu u postupcima kreatora ekonomske politike. Ekonomije regiona u velikoj mjeri zavise od državnog budžeta. S jedne strane država je najveći poslodavac, a sa druge strane je i najveći klijent imajući u vidu raspodjelu novca kompanijama u privatnom sektoru koja se vrši preko sistema javnih nabavki. Zato je potrebna brza reakcija. Prisilno zatvaranje hotela, restorana, zanatlija, malih preduzeća koji se obično zasnivaju na principu samozapošljavanja i imaju malu akumulaciju sredstava, ne mogu izdržati bez podrške države više od nekoliko meseci. Stoga je neophodno da država obezbijedi potrebnu likvidnost subvencijama (ako su ta sredstva dostupna) ili korišćenjem jeftinih kreditnih linija međunarodnih finansijskih institucija koje bi se kasnije mogle „ubrizgati“ u privredu u obliku zajmova i subvencija. Prije nekog vremena pisao sam o vezi između ekonomije i etike. Moja poenta je da svi oni koji su imali više koristi od države u različitim oblicima treba da preuzmu veći teret krize. Posebno bih aludirao na banke, koje su, bar u Makedoniji, ostvarivale ogromne profite od kompanija i građana u proteklim godinama.

Uovim uslovima banke bi trebale pokazati solidarnost i preuzeti jedan dio tereta na sebe. Dozvolite da se složim da je profit važan u uslovima kapitalističke ekonomije, ali mnogu bitnije je sačuvati ljude i kompanije jer ako oni propadnu, neće imati od koga da naplati kamate, nitu kome da se plasiraju krediti.

Šta kriza izazvana korona virusom znači za svjetsku ekonomiju? 

rvi put u novije vrijeme, svijet suočava sa ekonomskom krizom koja je rezultat globalne pandemije. Na početku, većina epidemiologa i ekonomista vjerovala je da će kriza biti ograničene prirode i da će ista biti skoncentrisana prije svega u Kini, slično iskustvu epidemije SARS-a, ili EBOLA-e u Africi. Za razliku od prethodnih slučajeva, kriza virusa COVID-19 proširila se na gotovo cijelu planetu i uzrok je ozbiljnih zdravstvenih i ekonomskih posljedica, prije svega kao rezultat globalizovanog svijeta u kome živimo. Danas postoji opšti konsenzus da će pandemija koronavirusa pokrenuti najozbiljniju krizu u globalnoj ekonomiji od izbijanja globalne finansijske krize 2008 godine. Ubrzo nakon pojave virusa u Kini, kao posljedica epidemije došlo je do narušavanja globalnih lanaca snabdijevanja, naročito u Evropi. To je uticalo na cijenu sirovina i proizvoda, a time i na kretanja na finansijskim tržištima širom svijeta, što je dovelo do pada cijena energenata i metala i stvorilo dodatni pritisak na finansijska tržišta. Prekid globalnih lanaca snabdijevanja kao rezultat zatvaranja međunarodnih granica, i opadajuća potražnja Kine doprinijeli su nižim prognozama globalnog ekonomskog rasta.

 

Vesna Radojević