AKO UDAHNETE VIŠE OD 16 PUTA U MINUTU, TO JE ZNAK ZA UZBUNU: Dr Radosavljević otkriva NAJOPASNIJI simptom korone
Teško oboljeli od korone moraju da udahnu i preko 40 puta u minutu jer nemaju dovoljno kiseonika. To iscrpljuje disajne mišiće, što bez respiratora može da izazove smrt
Koronavirus u organizam ulazi preko sluzokože nosa i grla i spušta se u donje respiratorne organe. Postoje radovi svjetskih stručnjaka o tome da se virus spusti do pluća i kod onih koji su imali lakšu kliničku sliku, ali da je njihov imuni odgovor uspio da obuzda virus.
Ipak, toliko je malo radova dok traje epidemija da to ne može da se uzme za činjenicu, ali se dešavalo – kaže u intervjuu za Kurir prim. dr Tatjana Radosavljević, pneumoftiziolog, koja je 15 godina radila u intenzivnoj njezi u Institutu za plućne bolesti i priključivala pacijente na respiratore.
Kako se zna čas kada se klinička slika bolesti pogoršava?
– Prvi znak je kada pacijent ima gušenje i osjećaj da mu manjka vazduha. Obično se već tada radi o obostranoj upali pluća, koja zahvata široke površine tih organa, odnosno alveole. To su najfiniji djelovi plućnog tkiva, gdje se obavlja razmjena gasova, kiseonika i ugljen-dioksida. One su praktično izbačene iz funkcije. Tada se mjeri količina kiseonika ili saturacija. Ukoliko ona padne na ispod 90 odsto, onda je to znak da se nešto ozbiljno dešava jer je normalna zasićenost iznad 95 do 100 odsto.
Teška posljedica kovida je smrtonosni akutni respiratorni distres sindrom.
– Da. I ne samo kod kovida već i kod SARS, MERS, svinjskog gripa H1N1… Normalno je da čovjek udahne do 16 puta u minutu. Kod osoba kod kojih se razvio taj teški sindrom dolazi do situacije da moraju da udahnu i preko 40 puta jer nemaju dovoljno kiseonika. To može da iscrpi disajne mišiće, što nekad dovodi do smrti.
Šta se radi u takvim situacijama?
– Prvo se daje nadoknada kiseonika preko sonde. Ukoliko to nije uspješno, onda se primjenjuje takozvana neinvazivna ventilacija – pacijent se priključuje na respirator. Pacijentu se stavlja maska i to je pokušaj da mašina zajedno s pacijentom uspostavi disanje kako bi se što više kiseonika ubacilo u pluća. Takvi respiratori forsiraju se najviše u Njemačkoj, a koristi ih i Hrvatska.
Kada se prelazi na invazivni respirator i pacijent stavlja u anesteziju?
– Ukoliko prethodni metod nije dao željene rezultate, a to se vidi mjerenjem kiseonika u njegovom organizmu i prema drugim parametrima, tada se osoba uspava, daju joj se lijekovi za opuštanje mišića kako bi se oni odmorili i ubacuje tubus ili plastična cijev u dušnik. Preko nje, veliki respirator kompletno diše umjesto pacijenta. Ako promjene na plućima počnu da se povlače same od sebe ili dejstva lijekova, onda je to dobar znak. Ipak, s obzirom na to da je koncentracija kiseonika niska, organizam ga nema dovoljno, i u takvoj situaciji počinju da stradaju srce, mozak, počinju da se stvaraju poremećaji u elektrolitima, počinje da se remeti zgrušavanje krvi. Ima još mnogo parametara koji moraju da se prate dok je pacijent na respiratoru kako bi se predupredile posljedice bolesti.
Koliko je preživljavanje na respiratoru?
– Preživljavanje pacijenata od akutnog respiratornog distes sindroma koji su na respiratoru oduvijek je bilo 50 odsto. Da nema respiratora, čovjeku koji diše brzo i kome pada kiseonik umiranje se broji satima. S druge strane, respirator diše umjesto oboljelih pluća. Do oporavka dolazi ukoliko stanje počne da se poboljšava, pa respirator na nivou alveola uspije da omogući razmjenu gasova u tijelu. U suprotnom, čovjek umire.
Kako ljekari znaju da bi pacijenta trebalo da skinu s respiratora?
– Osobama koje su na respiratorima, u anesteziji, pluća se povremeno snimaju i prate se drugi znakovi njegovog stanja. Ukoliko se uoči poboljšanje na plućima, tada se pacijent budi iz anestezije i počinje proba da li može da diše samostalno. Ukoliko uspije u roku od 10 do 12 dana, onda će se izvući. S druge strane, tubus ne smije da bude duže od 15 dana u dušniku jer pravi žulj koji sužava disajni put. Inače se tubus nekoliko puta mijenja. Ako nekome duže treba vještačka potpora disanja, tada mu se na vratu otvara takozvana stoma i ubacuje tubus za disanje.
Da li koronavirus napada srce i bubrege?
– Nema dokaza da koronavirus ide pravo samo na srce, bubrege ili druge organe. Oni mogu da budu zahvaćeni u najtežoj fazi bolesti. Jer svi ti organi, posebno mozak, ne mogu da rade bez kiseonika i onda gube svoje funkcije.
Šta se vidi na monitorima koji ulaze u sastavni dio respiratora?
– Oni pokazuju u kakvom su stanju životni parametri pacijenta. Imaju alarm. Istovremeno, pacijent mora da ima više otvorenih venskih puteva, odnosno nekoliko braunila, kako bi moglo odmah da se reaguje lijekovima. Svaki pacijent je različit i šta će od terapije dobijati, to isključivo zavisi od njegovog stanja. Takođe, on zahtijeva vrlo kompleksnu njegu jer je u kritičnom stanju.
Kurir.rs/ Radmila Briza Foto: Beta/Medija centar/Ana Dokučević
An fascinating discussion will probably be worth comment. I’m sure that you need to write read more about this topic, may well become a taboo subject but generally everyone is not enough to chat on such topics. To another location. Cheers