KORONA JE ZA PAR MJESECI POKORILA PLANETU: Za sledeću pandemiju ovo može biti “mačji kašalj” (VIDEO)

Ovo je prirodan virus, a šta ako sledeći ne bude? Virusi su ubili više ljudi nego svi ratovi u istoriji, a ljudi su ih pokušavali iskoristiti tokom svih tih ratova.

Čak i prije nego što su ljudi znali za postojanje mikroba, oni su se potukli sa zaraženim strelicama, katapultiranim leševima kuge i slali ćebad natopljenu malim boginjama.

 

Dok je naučna revolucija pomogla ljudima da se bore protiv ovih užasnih bolesti, ona im je takođe pomogla da prenesu te bolesti jedni drugima.

Od Prvog svjetskog rata, njemačkih eksperimenata sa inficiranjem savezničke stoke do masovnih, i uglavnom zaboravljenih, zapadnih, japanskih napada virusa na Kinu (što je moglo izazvati više od 200.000 smrti) u Drugom svjetskom ratu kolosalnim zalihama biološkog oružja iz hladnog rata, koje su, barem u jednom slučaju, prouzrokovale sovjetsku verziju Černobilja.

 

U manjem obimu smo vidjeli bioterorističke napade u Sjedinjenim Državama, poput trovanja u restoranu Rajniši 1986. godine i pisma Ameritrak-a koja su 2001. godine poslata određenim ciljevima širom zemlje. Jedan od glavnih uzroka katastrofalnog rata u Iraku bio je strah od navodnih zaliha Sadama Huseina. Jedna od mnogih žrtava tog debakla bila je vjera javnosti u biodefence. To je bila lažna uzbuna, kao što je to učinila administracija Džordža Buša sa čuvenim govorom o antraksu.

Nacija je postala uvjerena da samo zato što Sadam nije imao biološko oružje, to ne može niko drugi. Poslije Iračkog rata, Amerikanci su prešli iz iracionalne paranoje u iracionalno poricanje. Godine  do ove trenutne pandemije koronavirusa ne samo da su primijetile američke nacionalne zdravstvene ustanove, već je to osporavano u protiv vakcinacije. Danas Sjedinjene Države to odricanje plaćaju ljudskim životima. Upozorenja su bila jasna.

Opasnost je bila stvarna. I umjesto da iskoristi dragocjenu smirenost prije bio-oluje da pripremi ranjivu populaciju, američki predsjednik Donald Tramp ne samo da je odgovorio nepromišljenim gestovima, već je prijetnju virusom definisao kao prevaru.

Kolika je šteta mogla biti spriječena da se najbogatija, najmoćnija nacija na svijetu ponašala drugačije? Koliko je života moglo spasiti? Ako je 11. septembra bio “promašaj mašte”, istorija će bez sumnje procijeniti da je reakcija Trampove administracije na COVID-19 bila neuspjeh hrabrosti, saosjećanja i, prije svega, kompetencije. A ako sledeća administracija ne obrne kurs i to brzo, sledeća pandemija bi bila mnogo gora bez obzira odakle virus pobjegao.

Upravo sada, dok se svijet bori sa prirodnim virusom, još uvek postoje ogromne zalihe bio oružja. Čak i ako možemo da vjerujemo da su Rusi poštovali Konvenciju o biološkom oružju iz 1972. godine i uništili svoje arsenale, šta je sa Kinom ili Sjevernom Korejom koja nikada nije ratifikovala sporazum? A to su samo nacionalne države. Šta je sa terorističkim grupama, nestašnim akterima koji nemaju zemlju za odbranu i nemaju šta izgubiti? U prošlom vijeku, poznati borac protiv ebole Karl Džonson upozorio je: „Dovoljno je samo nekoliko mjeseci – najviše godina – prije nego što ljudi otkriju gene za virulenciju i prenošenje vazduhom kod gripa, Ebole, Lase, kako ste to imenovali. A onda bi svaki kreker sa opremom vrijednom nekoliko hiljada dolara i fakultetskim obrazovanjem o biologiji mogao proizvesti viruse zbog kojih će Ebola izgledati kao šetnja parkom.

“Sada se ovo predviđanje i ostvaruje. Uz malo informacija o mračnom vebu i nešto polovne laboratorijske opreme, svako će uskoro moći da generiše sopstvene viruse, a zatim ih pusti nazad u opštu populaciju.

Genetska manipulacija je najopasnija prijetnja koju je čovečanstvo ikad imalo jer dozvoljava bilo kome da ubaci slamu u smrtonosno zlato. Za razliku od hipotetičkog nuklearnog teroriste za koga smo potrošili nebrojena bogatstva pripremajući se, ali koji ne može djelovati bez nabavke dragocjenog, rijetkog i dobro čuvanog, biohaker će moći da uzme klice iz bilo kojeg mjesta. Za razliku od nuklearnog terorista, koji uništi samo jedan hitac, bomba biohakera može se kopirati iznova i iznova. Očigledno da nema savršene odbrane od virusa budućnosti.

Činjenica da bi usamljeni glumac mogao da stvori dizajnerske greške, osigurava da neće biti gotovih vakcina. Ali, pojačani nadzor, jaka javnozdravstvena infrastruktura i, što je najvažnije, spremnost javnosti da vjeruje u stručnjake sa prve strane biće od presudnog značaja za minimiziranje štete nanijete bio oružjem. Ipak, kao što sada vidimo s koronavirusom, bilo da je rođen iz zlobe ili slučajnosti, nevidljivi neprijatelj se može sakriti u našim redovima, množeći se u tajnosti, postavljajući vremenske bombe u naša tijela i sve prije nego što znamo šta nas je pogodilo.

Na kraju, čovječanstvo možda ne završava praskom, već slabim kašljem. To su loše vijesti.

Evo dobrih vijesti.

Svijet to može zaustaviti. I niko ne mora da razvije cio novi sistem oružja da bi to učinio. Za razliku od svih ostalih sredstava ratovanja, gdje novi izumi zahtijevaju kontravencije za zaštitu, od neprobojnih prsluka do protivtenkovskih raketa, sve što moramo da uradimo je da promijenimo svoje mišljenje. Sve što moramo učiniti je da javno zdravstvo vidimo kao nacionalnu sigurnost. I nekada smo bili zaista dobri u tome. Od pandemije gripa 1918. godine, čovječanstvo, posebno u razvijenom svijetu, gradi mreže javnih zdravstvenih sistema kako bi nas otkrilo i odbranilo od bolesti.

Sjedinjene Države posebno moraju da preokrenu trend. Potrebno je da počne sa ulivanjem novca i pažnje u sisteme poput globalnog nadzora koji radi za F-35 avionom borbenih aviona. Amerikanci moraju da posvete više pažnje organizacijama poput Bipartisanske komisije za biodefense koje neumorno rade na pokušaju da upozore na prijetnju ratom virusa. I umjesto da prekidaju veze s njima u formi predsjedničkog udara, Sjedinjene Države moraju da ojačaju svoju saradnju sa globalnim zdravstvenim mrežama poput Svjetske zdravstvene organizacije i ponovo preuzmu vođstvo u borbi protiv mikroba. A pošto su javno zdravlje i nacionalna bezbjednost jedno, Sjedinjene Države moraju da uključe ogromnu snagu svoje vojske.

Članovi službe već su se obučili za katastrofalne situacije. Oni su već uključeni u glavni plan katastrofa Nacionalnog okvira za reagovanje. I kad su se uspjeli boriti rame uz rame sa profesionalcima iz javnog zdravlja, kao što je to bilo u operaciji Ujedinjena pomoć 2014. protiv Ebole, pokazali su moć poraza neprijatelja u inostranstvu umjesto da ga čekaju kod kuće. I na kraju, Amerikanci koji vide opasnost moraju ponovo da privuku pažnju javnosti u borbi protiv mikroskopskih prijetnji. Nijedna slobodna i otvorena demokratija ne može opstati bez podrške svog naroda. Ako ima ijednog dobra od ove tragedije, to bi mogao biti poziv na budnost da javno zdravstvo nije nešto što treba uzeti zdravo za gotovo. Oni koji su na vlasti i bore se protiv mikroba moraju da se druže sa pripovjedačima i komunikatorima širom svijeta, na isti način na koji je Holivud krenuo u rat 1941.

Prosječni glasač ili poreski obveznik se mora ponovo uvesti u nauku i činjenice da bi razumjeli odakle bolest dolazi i kako se efikasno boriti protiv toga. Ako to ne učinite, znači predavanje obrazovnog fronta vrstama lovaca za izliječenje, političkim spletkarima i pseudo-ekspertima koji su pomogli i utješili COVID-19. Koliko god bili opasni za današnju prirodnu kugu, oni bi mogli biti nesretna peta kolona za sjutrašnji bioterorizam. Ako se svijet pridruži nacionalnim i zajedničkim međunarodnim naporima i investira vrijeme i novac potreban za obnovu barikada javnog zdravlja, tada nijedna kuga, prirodna ili konstruisana, neće imati šanse da nam naudi.