Sloboda nema alternativu

Snežana Burzan, magistar novinarstva i odnosa sa javnošću, direktorica KIC-a “Budo Tomović”, u autorskom tekstu “Sloboda nema
alternativu” koji je danas objavio podgorički portal Culture Corner navodi da i ovog 4. maja podgorički KIC pop hor pjeva “Uz maršala TITA junačkoga sina…”, 40 godina nakon smrti nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
“Ti divni horisti sa ponosom, uzdignuta čela i prkosno izvode ovu pjesmu, sigurni da će i danas dotaći srca ljudi širom Balkana i svijeta.
Dodaću na početku ovog teksta i podatak da himna “Hej Sloveni” u izvođenju ovog hora, ima više od sto hiljada pregleda na njihovoj Fejzbuk stranici. Duh antifašizma živi! Potvrđuju to i iznijeti podaci ali i emocije koje i dalje izaziva pjevanje ili slušanje ovih i sličnih pjesama, kako u Crnoj Gori tako i u svim državama nastalim nakon raspada Jugoslavije.”
Burzan naglašava da se “nekadašnja djeca Titovog grada i danas predstavljaju Titograđanima, i ako vole svoju lijepu, sunčanu, modernu
Podgoricu. Titograđani a tek Titograđanke, su ljudi posebnog duha i kova, ljepote i stila, mirisa, koji ne prave razlike između ljudi po boji
kože, naciji, vjeri, već isključivo po čojstvu, znanju i rezultatima rada. Tih 80-tih godina prošlog vijeka građani nijesu bili materijalno bogati niti ih je tome učio sistem socijalizma, već su uz floskulu “uči – znaćeš, radi – imaćeš” bili radni i vrijedni đaci, poletni studenti i radnici, srećni, bezbrižni, druželjubivi, solidarni, posvećeni svojim porodicama i komšijama, organizacijama rada, kolektivima, sekcijama i druženjima.
Red se znao i poštovala se data riječ. Od pionirske zakletve koju su polagali prvaci, uz obećanje da će “marljivo učiti i raditi, poštovati
starije i biti vjerni i iskreni drugovi”, preko mnogobrojnih umjetničkih sekcija i takmičenja u znanju na svim nivoima školovanja, popularne

“Majske smotre”, kampova i odmarališta za pionire i starije širom Jugoslavije, klubova pionirskih instruktora, izviđača, gorana, podmlatkara Crvenog krsta, ferijalaca, do radnih akcija i događaja koji se iščekivao zbog svoje veličanstvenosti i ljepote cijelu godinu. Prestižno je bilo nositi Štafetu mladosti koja je putovala iz ruke u ruku kroz cijelu
Jugoslaviju, da bi je na beogradskom stadionu JNA, najbolji među najboljima predao maršalu Titu. U tom programu – sletu učestvovalo je
više hiljada mladih iz cijele zemlje, uz najpoznatije umjetnike i orkestre. Direktorica KIC-a, tvrdi da “takvom širokom duhu antifašizma i
slobodarstva kojim se živjelo tih 80-tih, nije smetalo što mi mlađani uživamo i u stranoj muzici – Blondi, Kvina, Djuran Djurana, Majkla
Džeksona, Kleša, Polisa. Naravno da smo obožavali Makadam i Roli, ali i Bijelo dugme, Crvenu jabuku, Merlin, Plavi orkestar, Zanu, Zdravka Čolić, Bajagu, Idole, EKV, Film, Riblju čorbu… Kada se sretnem sa društvom iz tog doba ili pak sa nepoznatim ljudima koji su u isto vrijeme odrastali i stasavali, nekako se prepoznamo i lako kliknemo, jer smo na isti način “pelcovani”, istim idejama slobodarstva i antifašizma, pravednosti i jednakosti, bratstva i jedinstva, zadojeni i vođeni. A tako, vjerovali ili ne, živimo i danas, po malo naivni i dobrodušni. Čini mi se da pružamo otpor drugačijim vrijednostima 21. vijeka, kao i dehumanizaciji svih sfera života i rada, da ne prihvatamo na prvu ruku tehnološka čudesa internet civilizacije, niti beskonačnu nekontrolisanu slobodu komunikacija na netu, besmisleno komentarisanje svega imsvačega… U autorskom tekstu za portal Culture Corner Burzan na kraju ističe da je “po malo, ovo doba korone podsjetilo na te 80-te. Cijela Planeta se ujedinila u borbi protiv virusa korone, vlade većine država pokazuju solidarnost, a građani uglavnom poštuju pravilo “red, rad (od kuća) i disciplina”, svjesni da su u borbi protiv pošasti 21. vijeka svi ponovo ravnopravni, uprkos bogatstvu ili siromaštvu, visokom ili nižem standardu, nekretninama ili parčetu njive, te da se ponovo vrijednuju čojstvo i struka! Ljudi vjeruju da samo disciplinom, zajedništvom i humanošću mogu pobijediti korona virus i povratiti slobodu življenja.
Da čovjek poželi da kada uništimo virus, ponovo uspostavljenji sistem pravih vrijednosti opstane i ojača, pokazujući nikad jasnije po ko zna koji put u istoriji, a mi u Crnoj Gori to dobro znamo, da smo u nevolji, bilo ratnoj ili mirnodopskoj, najjači kad smo zajedno, a da sloboda nema alternativu.
Duh antifašizma vlada i ovog 4. maja 2020, a optimizam i pozitivnu energiju u državama nekadašnje Jugoslavije, i dalje donose stihovi i note iz 80-tih: Zemljo moja, Za milion godina. Računajte na nas …”, piše na kraju autorskog teksta za Culture Corner Snežana Burzan.