DANAS SLAVIMO NAJVEĆEG HRIŠĆANSKOG PROROKA JEREMIJU: Evo šta nikako ne bi trebalo da radite, ali 1 običaj ISPOŠTUJTE - Volim Podgoricu

DANAS SLAVIMO NAJVEĆEG HRIŠĆANSKOG PROROKA JEREMIJU: Evo šta nikako ne bi trebalo da radite, ali 1 običaj ISPOŠTUJTE

Pravoslavna crkva i vjernici danas slave najvećeg hrišćanskog proroka Jeremiju, a današnji dan je u narodu poznat kao Jeremijindan.

Jeremija je hrišćanski svetitelj i starozavjetni prorok, rođen je oko 600. godine prije nove ere u selu Anatotu, nadomak Jerusalima. Već u petnaestoj godini počeo je da proriče i zbog toga je vrlo često bio u nemilosti vlasti, čak proganjan i zatvaran.

Zbog prvih proročanstava u vrijeme vladavine cara Josije navukao je gnev tadašnjih velikaša i tada je jedva uspio da spase svoj život. Caru Joakimu je prorekao da će njegov pogreb biti kao pogreb magarca, što je značilo da će njegovo mrtvo tijelo izbaciti van Jerusalima i da će se ono dugo povlačiti po zemlji bez sahrane.

Zbog toga je Jeremija bačen u tamnicu. Pošto nije mogao da piše u tamnici, Jeremija je pozvao Varuha, koji je stajao kod prozorčića tamnice i zapisivao ono što mu je Jeremija diktirao. Kada je caru pročitano ovo proročanstvo, razgnevnjen car je uzeo hartiju i bacio je u vatru. Uz Božju pomoć Jeremija je dobio slobodu, a njegovo proročanstvo se ostvarilo.

Potom je caru Jehoniji prorekao da će biti odveden u Vavilon sa celom porodicom i da će tamo umrijeti i to se uskoro i dogodilo. U vrijeme vladavine cara Sedekije, Jeremija je stavio jaram na svoj vrat i išao kroz Jerusalim proričući pad Jerusalima i ropstvo pod Vavilonjanima. Pisao je roblju jevrejskom u Vavilonu da se ne nadaju povratku u Jerusalim, jer će ostati tamo sedamdeset godina. U dolini Totef, pod Jerusalimom, gdje su Jevreji prinosili djecu na žrtvu svojim idolima, Jeremija je uzeo lonac u ruke i razbio ga pred narodom proričući skoru propast Judejskog carstva.

Uskoro su Vavilonci zauzeli Jerusalim, cara Sedekiju ubili, grad opljačkali i razorili, a ogroman broj Jevreja posekli upravo u dolini Totef. Jeremija je sa levitima uzeo Kovčeg zaveta iz hrama i odnio ga na brdo Navat, gde je Mojsijeumro, gdje ga je sakrio. Takođe je sakrio i oganj iz hrama u jedan duboki bunar. Neki Jevreji su ga primorali da ide sa njima u Misir gdje je proživeo četiri godine, nakon čega je od svojih sunarodnika kamenovan i tako ubijen.

Misircima je prorekao propast njihovih idola i dolazak „Deve sa Mladencem“. Postoji predanje, da je sam car Aleksandar Veliki posetio grob proroka Jeremije. Po naredbi cara Aleksandra tijelo Jeremijino je prenijeto i sahranjeno u Aleksandriji. Po njemu se nazivaju Knjiga proroka Jeremije i Plač Jeremijin.

Narodni običaji

Jeremijindan u srpskom narodu vezan je za brojna narodna vjerovanja i običaje od kojih su neki veoma neuobičajeni. Misirci su vjerovali da je prorok Jeremija toliko moćan da liječi i posle smrti pa su prah s njegovog groba uzimali kao lijek za zmijski ujed.

I naš narod vjeruje da je Jeremija zaštitnik od zmija otrovnica, a veoma su česte porodice koje slave Jeremijindan kao krsnu slavu. U takovskim selima već u petak pred Jeremiju niko ne radi, a naročito se izbjegava unošenje drva u kuću. Čitava porodica te dane obilazi oko kuće, lupa u kante, šerpe i viče:

„Jeremija u polje, gujurine u more, samo jedna ostala, za zlo njeno ostala, oba oka izbola, na dva trna glogova, na četiri šipova, zlu kob izela.“

Dokle se čuje lupanje i pesma, dotle će smijeti zmije da se približe.

Oko Kolašina idu povorke lijepo odevenih djevojaka. Obilaze kuće, pjevaju pjesme, dižu galamu, a domaćica ih daruje. Sutradan, od dobijenih namirnica djevojke spremaju gozbu, na koju pozivaju sve iz sela.

Vjeruje se da na Svetog Jeremiju ne treba otvarati britve, ništa ne treba vući za sobom, ne diraju se konac, igle, šila, pletivo i ne češlja se da se ne izazivaju zmije. Nije preporučljiv ni rad u polju osim sijajanja konoplje.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com