ALEKSANDAR RADEVIĆ: Umjetnost je pomogla djeci da se nose sa strahom i panikom u vrijeme korone - Volim Podgoricu

ALEKSANDAR RADEVIĆ: Umjetnost je pomogla djeci da se nose sa strahom i panikom u vrijeme korone

Učenici koji su tokom epidemije korona virusa pohađali nastavu onlajn bili su, ne  samo zainteresovani za umjetnost, već je umjetnost imala jako bitan uticaj na snalaženje u novonastaloj situaciji punoj stresa i panike.

Ovako za “Volim Podgoricu” opisuje nastavu u vrijeme korone Aleksandar Radević, slikar i profesor u Osnovnoj školi “Radojica Perović”. On kaže da su djeca imala jako interesantna rješenja.

“Neka od njih možete vidjeti na Facebook stranici OŠ “Radojica Perovic”. Napravili smo jedan mali eksperiment, izložbe najboljih radova koje inače pravimo na kraju klasifikacionih perioda ovaj put smo napravili online tako što smo u posebnom albumu školskih fotografija i fotografija sa školskih dešavanja dodali najinteresantnija rješenja radova na raznim temama od kako bi se dijete kao superheroj obračunalo sa koronavirusom do nekih opštih tema koje bi skrenule djetetu misli sa teškog perioda. Sigurno da je predmet likovna kultura imao jako blagotvoran uticaj na osjećanja djece i mislim da im je pomoglo da se nose sa strahom i panikom ovog perioda”, kaže Radević.

Kakvo je iskustvo bilo držati nastavu van školskih prostorija?

Isprva je bilo jako zbunjujuće, odjednom se nalazimo svi u novoj situaciji u nečemu na šta nismo navikli i trebalo je da se brzo prilagodimo. Odjednom dnevno 300 poruka, uopšte ne pretjerujem, aktiv, sjednice i to sve online. Na prvu loptu je izgledalo kao da će da me preklopi i da neću umjeti da se snadjem u svemu tome, ali dan za danom kako sam radio i držao predavanja sve je lakše bilo, vrlo brzo sam se prilagodio i pronasao svakodnevno zadovoljstvo i uživanje u online predavanjima koje inače svakodnevno pronalazim u fizickom susretu i radu sa djecom  u ucionicama.

Korona je definitivno ubrzala digitalizaciju, munjevitom brzinom su implementirana rješenja za koja bi nam, inače trebale godine. Kako je konkretno izgledala nastava onlajn?

Imali smo Viber grupe i Google classroom na raspolaganju tako da smo se kombinovali na ta dva načina u korist djece. Slao bih im opuštajucu muziku kad je praktićanrad na redu, crtanje i slikanje, a kada bi došlo vrijeme za teoriju onda bih im pisao prezentacije i zadavao šta da pročitaju iz knjige da bi kombinacijom knjige i prezentacije dolazili do što jednostavnijih načina da savladaju gradivo. Na kraju četvrtog klasifikacionog perioda mogu reći da smo svi zajedno bili jako uspješni u tome. Ovom prilikom moram pomenuti i izvanrednu saradnju sa roditeljima i njihovu pomoć i strpljenje bez kog bi ovaj zadatak bio gotovo neizvodljiv.

Kolektivna izložba u Muzeju Miodrag Dado Đurić na Cetinju

Kažu da umjetnici vide svijet na svoj način i da iz toga svijeta izvlače ono što njih kao umjetnike interesuje i to vraćaju na platno. Je li to tako? 
Pa kao neko ko se bavi likovnim stvaralaštvom od svoje 10. godine mogu potvrditi da je tako. Upravo zbog takvog pogleda na svijet okolina kreativne ljude smatra čudacima. Šta se zapravo dešava u našim glavama? Mi vidimo svijet iz jedne realnije perspektive, s obzirom na to da je umjetnik oslobodjen težnje ka materijalnom, umjetnik vidi svijet kakav zaista jeste kroz sav dim i ogledala – direktno u srce društva i ostavlja tragove stvarnosti koja promiče pogledu iz perspektive egzistencijalizma, kao mrvice hleba na putu ka eudamoniji, na svom platnu/papiru/skulpturi. Možemo na kraju reći da je umjetnikov rad zapravo mapa ka stvarnom svijetu, prekrivena velom fantazije i lične ekspresije što cini poetiku stvaralaštva individue.

Kako je neko ko je bio učenik podgoričke Srednje ugostiteljsko trgovinske škole postao umjetnik? 
Ta škola nije bila moj izbor, ali su neki profesori upravo u toj školi prepoznali moj talenat. Tada smo svi bili djeca  buntovnici i nismo ništa ozbiljno shvatali, nismo nikog slušali, ponajmanje profesore,  te većina profesora, opravdano, nije imala volju da se bavi usmjeravanjem ka likovnim umjetnostima. Paradoksalno, profesori iz srednje škole, koji su prepoznali moju veliku želju i težnju ka lijepim umjetnostima su bili profesorica matematike, profesor geografije i profesorice hotelijerstva i francuskog jezika. Profesorici matematike je to bilo jako simpatično pa je i cijenila moje radove, ja bih za uzvrat što bi mi “progledala kroz prste” za naporno gradivo iz matematike, često joj poklanjao crteže, obično bi to bile kompozicije vaze sa cvijecem ili pejzaži na zadnjoj strani vježbanke. Grafiku sam otkrio sam, kroz filmove Alien, Predator, muzički sastav Satyricon…otkrio sam jednog velikog genija grafike i crteža Hansa Rudolfa Gigera u jako ranom dobu. Od tog trenutka sam postao opsjednut grafikom i crtežom i kako bih otkrivao nove metal i rock sastave, čitao bih ko je radio ilustracije za covere albuma i istraživao o tim umjetnicima: o njihovom stvaralaštvu, o uticajima velikih umjetnika i slicno. I na taj način sam došao do velikih imena grafike kao što su Gustav Dore, Albreht Direr, Wilijam Blejk …

Humanitarna izlozba za Nevenku Slomovic u Kic Budo Tomovic

Prva samostalna izložba je bila u Podgorici, a potom su uslijedile i brojne druge…
Da, prvu samostalnu izlozbu sam imao 2013. godine u kafiću Banja.
Izlagao sam na preko 20 samostalnih i kolektivnih izložbi u regionu i inostranstvu od kojih bih izdvojio grafičko bijenale u Sarseju, Francuska gdje sam se predstavio sa dvije grafike kombinovane tehnike i cover art exhibition u Pragu gdje sam se predstavio sa digitalnom grafikom.

Izlozba “Razmisljanja I eksperimenti” koncept studio Zahara

Koliko na razvoj i uspjeh likovnog umjetnika utiče škola, ono što se nauči, a koliko prirodna nadarenost, talenat?
Ja smatram da je talenat beskoristan bez obrazovanja i kultivisanja raznih ostalih vještina koje se uče u školama i na fakultetima. Svakako da umjetnik može biti genijalan i bez škole, ali to su obično ljudi koji su stekli čak i viši nivo obrazovanja samoinicijativnim istraživanjima i interesovanjima. Moja majka voli da kaže “šuplja glava ne stvara nista”, i složio bih se. Prost primjer je korelacija biologije iz osnovnog obrazovanja i umjetnicke anatomije…bez znanja iz biologije, mnogo teže se stiče znanje iz anatomije koja je mozda i najbitnija crtaču, slikaru, generalno umjetniku. Smatram da je cilj svakog umjetnika da kroz život stvara balans izmedju talenta i obrazovanja i da jednako usavršava i jedno i drugo.

74. Tradicionalna izlozba udruzenja likovnih umjetnika CG

Da li su muzika i slikarstvo povezani? Može li Vas muzika podstaknuti na slikanje?
Za mene je muzika glavni izvor inspiracije ali i ,  da tako kažem, anestetik za težinu svijeta i postojanja koju želim da iznesem na svojim radovima. Bez muzike ne bi mi sve kockice bile složene za rad. Kad se zadubimo i malo bolje pogledamo, likovna umjetnost je fizicki manifest muzike, muzike duše individue koja nema “glas” ali umije da “čuje”. Za mene su to metal i klasična muzika.

Izlozba “Sinergija” u institutu dr. Simo Milosevic

I na kraju, što biste preporučili mladima? Je li blizu vrijeme sumraka poezije, umjetnosti, ljepote?
Poručio bih mladim ljudima da vole sebe i rade na svojim talentima, ma koji to talenti bili – za muziku, zanat, sport, književnost, medicinu, biologiju ,likovno stvaralađtvo….sve je to umjetnost, umjetnost življenja.
Sumrak poezije, umjetnosti i ljepote je u svakom dobu čovjekove istorije jednako blizu koliko i renesansa i preporod istih. Entropija i  kreacija su prirodni ciklusi a umjetnost, poezija i ljepota, da bi postojali uopšte, moraju biti jedno sa prirodom kosmosa a čovjek mora biti jedno sa prirodom postojanja. Zadataki i priroda postojanja ljudske vrste je da koegzistira a ne da diktira.

 

M. Komlenac 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com