Home / ŽIVOT + / Alternativa / SJUTRA JE SVETI PRAZNIK VIDOVDAN: Ovo večeras morate staviti u vodu, a ovo su narodni običaji na sveti praznik

SJUTRA JE SVETI PRAZNIK VIDOVDAN: Ovo večeras morate staviti u vodu, a ovo su narodni običaji na sveti praznik

Pravoslavni vjernici 28. juna svake godine salve Vidovdan, a ovo je jedan od najsvetijih praznika u ovom dijelu pravoslavlja.

Različita narodna vjerovanja i običaji prate i ovaj praznik.

Vidovdan važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica.

U nekim krajevima vidovčica, trava sićušnog svjetlocrvenog cvijeta, brana je zorom, prije sunca, a u drugim krajevima – s večeri. Obično to rade djevojke – udavače i potapaju je u vodu, pa se ujutru svi umivaju radi očnog vida – da ih preko godine ne bi boljele oči.

U mnogim krajevima se, ipak, prije svanuća, ruke prodjenu kroz travu radi zahvatanja vide rose i umivanja očiju.

Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima starostavnim, ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu – da se grožđe ne sasuši i otpadne. Tog dana valja i okusiti zrelo voće. Vjeruje se i da na Vidovdan valja započeti ručne radove – pletenje i vezenje. Prethodno se poškropeći po očima vodom u kojoj je odležala trava vidovčica, mlađe žene i djevojke uzvikuju:

„Vidi, Vido kako pletem“, „Vidi, Vido kako vezem“, „Vidovčice, po bogu sestrice, što očima ja vidjela, to rukama i stvorila“.
U nekim krajevima se vjerovalo da godina može omanuti ako na Vidovdan nema oblaka, da „ptica kukavica koja počinje na Mladence da kuka za kosovskom pogibijom, prestaje da kuka od Vidovdana“.

Ponegdje se vjerovalo da na „Vidov dan, u gluvo doba noći, sve vode na Kosovu poteku crvene kao krv“, a krvlju kosovskih junaka obojeni su i kosovski božuri.

Na Vidovdan je bilo, a ponegdje ih još ima, i dosta gatanja djevojačkih radi brze i srećne udaje.

Običaj je da djevojke, ubravši vidove trave, naliju vode u lonac koji su kupile bez pogađanja, uzmu malo soli, hljeba, djetelinu sa četiri lista i jednu tkanicu koju prebace preko lonca i pred spavanje prozbore:

“Sveti Vide i vidova travo otvorite mi oči da vidim svoga suđenoga. Ako je daleko – evo mu djetelina od četiri krila neka k meni doleti, ako je gladan – evo mu soli i hljeba neka se najede, ako je žedan – evo mu vode neka se napije, ako ne može preko vode preći – evo mu ćuprije (tkanice) neka pređe!“

U nekim krajevima djevojke i momci su ražile neku vidu travu i stavljale je pred spavanje pod glavu da im se suđeni “prikaže”.

Vjerovalo se da kog “momka koja uoči Vidovadana usni, za njega će i poći”.

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com