“MISLIO SAM DA UMIREM” Mersudin Dautović zarazio se koronom, smršao 11 kila, a zarazio i cijelu porodicu

Mersudin Dautović, zarazio se koronavirusom na svadbi u Rožajama, a nakon što je osjetio prve simptome, poslije desetak dana, prošao je, kako kaže, kroz pakao. Od rožajskog Doma zdravlja, preko bolnice u Beranama, do podgoričke Infektivne klinike. Imao je temperaturu do 40 stepeni, gušio se a po koži je dobio osip.

Mersudin ima 45 godina i u ispovijesti za VOP kaže da se uvijek bavio sportom, nepušač je i nikada nije imao zdravsvenih problema. Zarazio je i cijelu porodicu, suprugu i tri ćerke, koje su, međutim, prošle gotovo bez simptoma.

„Dok nijesam sve ovo prošao i otišao u bolnicu, nisam vjerovao koliko je virus ozbiljan“, kaže u razgovoru za Portal „Volim Podgoricu“ Mersudin.

Svadba s koje su otišli inficirani

A sve je počelo, priča Dautović, na svadbi koja je bila 6. juna u Rožajama, a s koje je, ispostavilo se kasnije, veliki broj njih otišlo inficirano.

„Do 14. juna nijesam imao bilo kakvih siptoma Covid-19. U večernjim satima 14. juna dobijam temperaturu i groznicu. Uz upotrebu određenih ljekova prolazi temperatura, a s njom i groznica. Narednog dana nijesam imao tih problema. Međutim već 16. juna počinju problemi, temperatura konstanto visoka, u nekim momenitima i preko 39 C, praćena jakom glavoboljom  i bolovima u tijelu, kašalj i malaksalost“, počinje svoju priču Mersudin.

Javio se potom u Dom zdravlja i uradio test covid-19, jer je pretpostavio da je inficiran i potvrđeno mu je da je inficiran.

„Moram da priznam da sam dosta teško prihvatio saznanje da sam inficiran. U trenucima kada dobijam informaciju da sam pozitivan, najstarija kćerka se priprema da ide na proslavu polumature. Saznanjem da sam inficiran, donosi se odluka da ne ide na proslavu zbog mogućnosti da je i ostatak porodice inficiran, a kako ne bi ugrozila zdravlje njenih dugarica i drugova. U tom trenutku mijenja se i moje psihičko raspoloženje, a što je vjerovatno imalo za posljedicu i pogoršanje mog trenutnog zdravstvenog stanja“, nastavlja Mersudin.

Temperatura 39 danima, beranska, pa podgorička bolnica

Dautović

Odlazi u beransku bolnicu na poziv tamošnjeg infektologa Lidije Kljajić.

„Budući da se radilo o večernjim satima, želio sam da odlazak u bolnicu odložim do ujutru. Međutim, temperatura je konstantno oko 39 stepeni, ne pomažu ni ljekovi za obaranje temperature, a prisutni su strašni bolovi u glavi i tijelu. U 4 sata ujutro odlučim da pođem u bolnicu, a pri dolasku sam totalno dezorjentisan, toliko da ne mogu ulaz da nađem“, priča 45-godišnji Rožajac.

U Beranama ostaje do 22. juna kada je u kasnim večernjim satima, zbog pogoršanja kliničke slike RTG nalaza u progresiji upućen u Infektivnu kliniku Kliničkog centra Crne Gore radi daljeg liječenja.

„Za vrijeme liječenja u Beranama, na ordiniranu terapiju opšte stanje se nije popravljalo, visoka temperatura se javljala do 39.5C, a na dan upućivanja za Podgoricu epizode visokofebrilnosti su na 4 sata i do 40C“, kaže Dautović.

U podgoričkoj Klinici za infektivne bolesti se nastavlja njegova neprestana  borba za kiseonik, a samim tim i za život.

Nalaz MSCT (skener) toraksa pokazuje da se u „oba plućna krila registruju multiple kondenzacije denziteta mliječnog stakla“.

Borba za kiseonik i osip usljed alergije

„Zbog visokih vrijednosti IL-6 kao i progresije radiološkog nalaza na plućima, u terapiju je uveden metilprednizolon 25. juna u trajanu od šest dana. Na primijenjenu terapiju dolazi do regresije tegoba. Konačno temperata prestaje 26. juna, nakon 10 dana. U jutarnjim satima 5. jula, budi me gušenje iako sam na kiseoniku. Pogled mi ide na tijelo i primjećujem da sam se svuda osuo. U tim trenucima dolazi medicinska sestra koja poziva doktora i konstatuje se da je to nus-pojava terapije. Prekida se ta i uključuje se terapija za suzbijanje alergije, koja prolazi za dva dana. Nakon toga, osjećam se dobro, i 8. jula sam već negativan na retestu, a 10. jula sam otpušten kući uz obaveznu kućnu izolaciju od 14. dana“, završava Mersudin dio priče o bolničkom liječenju, napominjući kako je sve vrijeme, „od prvog dana hospitalizacije i liječanja bio na kiseoniku, pa sve do dva dana pred otpust sa liječenja“.

„Nekoliko dana količina kiseonika koju sam primao je bila na maksimalnoj granici koja se može koristiti, a vitalni parametri na minimalnoj granici. Sve je to navodilo na  promišljanja koja su kod doktora trajala danima u pravcu  priključivanja na respirator, ali na svu sreću, uspio sam da se izvučem i održim sa kiseonikom. Po izlasku iz bolnice nijesam ličio na sebe, 11 kg sam izgubio, totalno me razbio virus. Istakao bih da sam neko ko se uvijek bavio sportom, i dalje u treningu, nepušać i nijesam imao nikada drugih zdravstvenih problema.

Tokom hospitalizacije liječen je antimalaricima, antivirusnom, antibotskom, gastroprotektivnom, probiotskom, vitaminskom, simptomatskom terapijom kao i profilaktičkim dozama niskomolekularnog heparian, a od 25. juna i kortikosteroidni lijek metilprednisolon.

Mersudin ima suprugu i tri kćerke od 15, 13 i 5 godina – sve su inficirane.

„One lagano prolaze, bez nekih značajnijih tegoba. Ono što je interesantno jeste da su i u trećem retestu bile pozitivne na virus, 25 dana od prvog testa, što ukazuje na to da je virus zaista nepredvidiv“, kaže.

Trenutno je u samoizolaciji: imaju višespratnu kuću i on je odvojen od ostatka porodice u zasebnom stanu, na spratu.

Otvoreno pričati o bolesti, izbjeći stigmu

Odgovarajući na pitanje VOP zbog čega ljudi koji su oboljeli od virusa covid-19 nerado javno govore o tome, kaže kako „stigmatizacija, koja svakako za posljedicu ima društvenu izolaciju grupa, može doprinijeti razvoju situacije koja pogoduje širenju virusa, a ne njegovom suzbijanju, tj., može dovesti do težih zdravstvenih problema“.

„Zbog straha od stigme ljudi mogu prećutati da su bolesni kako bi izbjegli diskriminaciju, pa i oklijevati da pravovremeno potraže zdravstvenu zaštitu. Sve to može imati dalekosežne posljedice. Zato je bitno kako komuniciramo o bolesti Covid-19. Moramo otvoreno i iskreno razgovarati o ovoj bolesti i njenom uticaju“, kaže Dautović.

Zahvajuje na požrtvovanosti i profesionalizmu ljekara i medicinskog osoblja, kako u Beranama tako i na Klinici za infektivne bolesti u Podgorici koji učestvuju u njezi i liječenju kovid pacijenata.

„Pokazali su da su zaista heroji i da su u stanju da se suoče i uspješno nose sa najsavremenijim pošastima ovoga doba. Zato im dugujem veliko hvala“, navodi Dautović.

Svima poručuje da čuvaju sebe, jer, „čuvajući sebe čuvate i sve one koje volite“.

„Ponašajmo se odgovorno, držimo distancu, smanjimo kontakte, nosimo zaštitne maske i vodimo računa o ličnoj higijeni. Ovo je bilo veoma teško, iscrpljujuće i zaista mučno iskustvo, kroz koje ne bih  poželio nikom da prođe. Na kraju, srećan sam zbog sebe i zbog svoje porodice što sam uspio da se izliječim“, zaključuje u razgovoru za VOP Mersudin Dautović.

Aktivno oboljelih u Crnoj Gori 1861

Prema podacima Istituta za javno zdravlje (IJZ), ukupan broj aktivnih slučajeva COVID19 u Crnoj Gori je 1861, dok je ukupan broj potvrđenih smrti od bolesti COVID19 od početka juna 26.

Prema istim podacima, ukupan broj oporavljenih od 14. juna je 72.

U Crnoj Gori hospitalizovan je 161 kovid pacijent, a od toga u KCCG 28.

U Podgorici su aktivna 724 slučaja koronavirusa, u Rožajama 239, Bijelom Polju 177, Nikšiću 119, Beranama 90, Budvi 80, Kotoru 79, Baru 78, Pljevljima 70. Ostale crnogorske opštine imaju manje od 70 aktivnih slučajeva.

U protekla 24 sata u Crnoj Gori od posljedica koronavirusa preminule su dvije osobe, saopštili su juče iz IJZ.

Mersudin Dautović je, srećom, uspio da izbjegne tu crnu listu.

Ljiljana Grbović

 

 

loading...
Tagovi

Slične Objave

1 komentar

  1. Misli čovjek da je zdrav jer vježba i vjeruje zadnjem po kvalitetu zdravstvu u Evropi. Kako ti familiji nije ništa bilo? Neka hronična bolest a možda i dnk mutacije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
Close
Close