ODNAROĐENOST NARODNIH PREDSTAVNIKA
Piše: Velibor Marković
Osnovna svrha i cilj svake pravne norme je da država ili neki drugi pravni subjekt, u zavisnosti ko tu normu donosi, odredi njome pravilo ponašanja u nekoj društvenoj zajednici ili nekom njenom dijelu.
Stoga pravna norma uvijek u sebi sadrži dispoziciju koja propisuje način odredjenog ponašanja i sankciju kojom se propisuju mjere pravne prinude u slučaju njenog nepoštovanja ili kršenja, pri čemu sankcija može biti u sastavu te iste norme ili nekog drugog opšteg akta. Svakako, da bi pravna norma bila što prihvatljivija, odnosno ,,pitkija”, i to kako za one na koje se odnosi, tako i za društvo u cjelini, treba da prati i razumije postojece drustvene odnose i njihov razvoj, da ih osjeća i predvidja njihovu budućnost; ukoliko nije tako, norma predstavlja sukob izmedju nje same i stvarnosti, pa i sopstvenu negaciju. Tada se javljaju turbulencije u društvu, javne i snažne osude, kritike i otpori u smislu da ne odgovaraju društvenom ambijentu i prilikama u kojem se društvo nalazi, pa čak i oštri protesti ili buntovi zbog nedemokratskog i nasilnog ponašanja državnog aparata prema gradjanima kao adresatima kojima je ta norma upućena.
Da bi se to spriječilo ili svelo na najmanju mogucu mjeru, u slučajevima gdje još uvijek ne postoji kritična masa onih koji su odredjenu buduću normu spremni da prihvate, ozbiljna pravna država preduzima radnje pripreme terena za njeno uvodjenje u pravni sistem, prije svega putem organizovanja javnih rasprava, debata i tribina na kojima će pokušati približiti javnosti potrebu njenog uvodjenja, uz pažljivo osluškivanje javnog mjenja povodom stava o odredjenom društvenom pitanju koje pravnom normom treba da bude obuhvaćeno. To se zove pravljenje ,,društvenog i pravnog ambijenta”. Tek po stvaranju povoljnih uslova za njeno uvodjenje u pravni sistem, dobijanjem kritične mase, započinje se sa procedurom njenog donošenja, počev od izrade nacrta opsteg akta, preko predloga propisa i konačno, putem skupštinskog usvajanja.
Posljednju riječ uvijek imaju poslanici kao predstavnici naroda, oni kojima je narod putem izbora dao mandat da zastupaju njihovu volju i interese. Ako toga nema, obesmišljava se osnovni princip demokratije, a to je ,,vladavina naroda”, jer narodni predstavnici prestaju to biti i postaju zastupnici uskih stranačkih, pa i svojih ličnih interesa.
U posljednje vrijeme smo svjedoci da u društvu kakvo je naše, parlamentarno djelovanje i glasanje od strane poslanika iz redova pojedinih politickih partija, u znatnoj mjeri odstupa i odudara od volje gradjana koji su ih izabrali da zastupaju njihovu volju i interese. Javni nastupi i izraženi stavovi poslanika pojedinih političkih stranaka često odstupaju i od njihovih ličnih stavova; već ranije sam naveo primjer jednog od poslanika koji je glasao za Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i koji ga i sada javno brani, iako mi je u telefonskom razgovoru saopštio da je intimno bio i ostao protiv tog zakona. Na stranu politički stav koji ne mora da korespondira sa ličnim, pogubno je odudaranje političkih stavova i od stavova gradjana koji su im dali mandat da ih predstavljaju.
Kao posljedica takvog neodgovornog i sebičnog ponašanja nekih političkih stranaka u društvenom i pravnom životu Crne Gore, desio se jedan užasan apsurd, a to je da najvažniji zakoni koji su izglasani u posljednje vrijeme u Skupštini Crne Gore, zasigurno ne bi prošli ni 5% volje gradjana ukoliko bi se o pitanju koje oni uredjuju odlučivalo na referendumu. Takav disparitet izmedju stvarne volje gradjana i nastupa onih koji ih (navodno) predstavljaju nije zabilježen u parlamentarnoj demokratiji novijeg doba. Zato se kod nas i dešava ono što sam naveo u naslovu, a to je ogromna ODNARODJENOST NARODNIH PREDSTAVNIKA. Tolika da njih više uopšte nije briga šta misli onaj dio gradjana koji su im dali svoj glas i čije interese zapravo treba da zastupaju u parlamentu, već samo da se u političkim kalkulacijama i kombinacijama sa vladajućom strankom održe još koji mandat na političkoj sceni Crne Gore, sa ličnim privilegijama koje sve to nosi.