MUKA STOČARA U CRNOJ GORI: Braća Bulatovići imaju 700 ovaca, 250 koza, 40 krava, ali nijedan nije oženjen (VIDEO)

Braća Bulatović iz Crne Gore slove za najveće stočare u našoj zemlji. Imaju 700 ovaca, 250 koza, 40 krava i oko 20 teladi. Čuvaju i konje, svinje i kokoške, a u svemu im pomažu vjerni psi, kojih imaju preko 20.

Nijedan se nije oženio, a kada ne brinu o životinjama, staraju se o majci koja broji 80 ljeta. Njihov život je surov, a veliki dio vremena provode na katunu Maganik koji je dobio ime po istoimenoj planini, koja važi za najljepšu i najsuroviju Crnoj Gori.

Bulatovići, koji žive nomadskim životom, su sa kravama i teladima nedavno stigli na Maganik, koje mještani odmila zovu kameno more. “Bićemo ovde do kraja septembra. Kamenito je, paše nema, trave ima slabo, ali zato stoke ima dosta. Ovo je naš katun, tradicija naše porodice je da ovde dolazi, na to smo navikli”, priča Željko Bulatović.

Prije Maganika boravili su u Piperu, a potom u Rovcima. “Tu smo bili oko mjesec i po dana, a onda smo došli u Maganik. Gdje ima paše, tu idemo sa stokom”, objašnjava Željko. Put do katuna nije bio nimalo lak. Željko kaže da su sad tek, prvi put posle 20 godina na put nasuli tucanik, pa je malo lakše da se stigne.

“Struje nema, koristimo solarnu, vode nema… Pisali smo zahtjev za vodu ali ne znamo da li će je biti ili ne. Koristimo izvorsku”, kaže Željko. Priča kako su stigli do katuna je tek nestvarna. Iz Pipera do Rovaca su kamionima dotjerali krave, a s ovcama su sve išli pješke.

“Iz Pipera do Rovaca nam treba dva tri dana, a od Rovaca do ovde jedan dan”, objašnjava Bulatović. Zarađuju tako što prodaju telad. Preradom mlijeka se uopšte ne bave, tek malo, za sopstvene potrebe.

“Malo nešto mlijeka iskoristimo za sir, ali zaista malo. Telad mladu prodajemo po 5,5, a starija od pola godine za po pet evra. Uvijek sve prodamo, ako ne onako kako mi hoćemo, onda onako kako drugi hoće”, priča Željko. On dodaje da se na ovakav život navikao, i da se čitavog života bavi stočarstvom.

“Nikad nigdje nismo radili ni ja ni moja braća. Stalno se bavim tim, držimo stoku i stalno to radimo. Tu smo sa majkom. Ovo je težak život, da je lak svako bi ga radio”. Njihov radni dan traje od jutra do mraka.

“Nekad po noći počnemo i po noći se vratimo kući, sve zavisi… Malo kosimo i radimo oko sijena, ali pošto nemamo vremena, uglavnom kupujemo sijeno”, dodaje Željkov brat Darko.

On kaže da je život na Maganiku težak, ali da su navikli na takve uslove, pa im je “malo lakše”. Sada kada su prodali dio jagnjadi mogu malo da predahnu. Vjeruje da bi bolje živjeli kad bi cijene otkupa bile bolje. Iako nezadovoljan trenutnim životom, Darko kaže da nikad nije tražio drugi posao.

“Nisam tražio, ja volim ovce, volim da ih čuvam i nije mi ovo teško. Od ovog bi se moglo živjeti da su cijene pri prodaji malo veće…”, stidljivo kaže Darko.

Život Bulatovića nije težak samo zbog ogromnog posla koji imaju oko stoke, često su izloženi opasnostima dok stoku vode na pašu. Njihov svaki dan je ispunjen zebnjom, jer nikad ne znaju na kakvu će zvijer da nalete.”Jednom su mi medvjedi zaklali 15 jarića i četiri koze, tako je”, priča Darko.

RTCG

loading...
Tagovi

Slične Objave

1 komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Back to top button
Close
Close