PODGORIČANIN AUTOSTOPOM PREŠAO DESETINE HILJADA KILOMETARA: Sada piše i knjigu! - Volim Podgoricu

PODGORIČANIN AUTOSTOPOM PREŠAO DESETINE HILJADA KILOMETARA: Sada piše i knjigu!

Podgoričanin Milorad Kotlaja je sve osim običan crnogorski mladić u inostranstvu. On je vjerovatno jedini  iz Crne Gore koji je hiljade kilometara prešao autostopom, a jednom je čak stopirao i avion! Nepoznate lokacije ali i nepoznati ljudi mu ne predstavljaju prepreku, naprotiv, uživa u upoznavanju. Autostopom stiže na svako mjesto koje u glavi zamisli. A sve je počelo zbog jedne djevojke.

Milorad je upisao studije u Moskvi. Njegova majka je Ruskinja i on je, kako sam kaže, istovremeno progovorio i “naški i ruski”.

Prešao si hiljade kilometara autostopom, kako je krenulo? 
Ukratko. Ja sam tada bio prva godina fakulteta. Imao sam vezu na daljinu. I kako to obično biva, imao sam neke probleme u vezi koji se ne može riješiti Skype. Tražio sam roditeljima pare za avio-kartu i bivam odbijen. Zato što sam se nedavno vratio s raspusta, a karte za avion su preskupe. Sjedio sam u studentskoj sobi, slušao muziku i tugu zalivao pivom i odjednom na snagu stupaju Divlje Jagode i pjesma Autostop. Upočetku mi je zvučalo kao suluda ideja, al sam sve to pretražio preko neta. Izučio karte autoputeva, kupio hrane za put i za tri dana stignem u CG i pomirim se sa curom.

 Koje si sve gradove obišao autostopom?
Baš, baš dosta gradova. Kad bih uzeo da brojim gradove u kojima sam noćio to bi izgledalo ovako: Beograd, Budimpešta, Bratislava, Košice, Prag, Drezden, Varšava, Amsterdam, Hag, Pariz, Vilnjus, Kaunas, Kijev, Černigov. Kada je upitanju Rusija; Sankt Petersburg, Rjazanj, Kazanj, Njinji Novgorod, Voronjež, Krasnodar, Volgograd, Rostov Veliki, Jaroslavlj.

I od Moskve do Podgorice si stopirao, ispičaj nam kako je put tekao.
Imao sam više autostopova. Od 2011 godine do 2019 sam išao pet puta. Uglavnom bude ludo i brzo.
Zadnji autostop put Cg sam išao sa svojom sestrom. Bez ikakvih problema. Jedini, da kažem incident, je bilo to što se auto pokvario tokom velike brzine u Poljskoj i auto je počeo da šeta po autoputu, al vozač je bio iskusan i izbjegao je udese i sigurno je zaustavio auto pored puta. Kasnije smo čekali šlep službu.

Da li si prilikom stopiranja imao neke neprijatnosti?

Autostop je jako fino iskustvo i generalno nisam imao nekih neprijatnosti. Najteže mi je bilo stopirati od granice Letonije do Moskve jer je oba puta bila zima i bilo je nekoliko stepeni ispod nule. Do jutra sam čekao prevoz. Bilo je jako hladno, kola je bilo jako malo. Sva sreća da je nedaleko bila benzinska pumpa na koju sam išao da uzmem kafu i da se ugrijem malo.
Putujući autostopom sam sakupio oko 53.000 km. Toliko se izdešavalo interesantnih momenata da su prijatelji savjetovali da napišem knjigu. Tokom prvog talasa korone ja napišem 180 stranica u vordu. Sjećanja, misli i emocije s autostopa. Trenutno je obradjujem i prevodim na ruski. Sredinom oktobra sam ponovo putovao u Kazanj i sada dopisujem i ovo putovanje dok su sjećanja svježa.

Da li više staju naši ljudi ili stranci?
Sve zavisi od nacije. Najbolje staju rusi, česi, slovaci i naši, a najgore njemci, francuzi i madjari.

Poznato je da si veliki navijač beogradskog Partizana, I da si prešao 1700km samo da bi gledao svoj klub. Odakle da strast baš prema tom klubu?

Moraću malo da te ispravim. Mnogo više od 1700 km sam prešao za Partizan.
Mislim da tu ima oko 10.000 km.
Moskva – Kijev – Beograd, Moskva – Kazanj (dva puta), Moskva – Krasnodar, Moskva – Volgograd, Moskva – Viljnus, Moskva – Beograd (dva puta), Moskva – Hag. Od kad znam za sebe volim Partizan.
Od osnivanja kluba deda sa braćom su počeli da navijaju za Partizan. Ljubav su prenijeli na svoje sinove. Njihovi sinovi na svih nas. Bukvalno, Partizan je porodična tradicija.

Upravo si zbog Partizana “stopirao” i avion?

U novembru 2013. godine, krenuo sam na utakmicu u Kijev između Partizana i Budiveljnika. Zahvaljujući medijima, Partizan je ispratio moj put i u Ukrajini mi pripremio doček.

U Kijevu su me pozvali na trening Partizana, i tada sam upoznao igrače, trenere i stručni tim. Kada sam im ispričao da želim da stignem za tri dana na derbi u Beogradu, ponudili su mi da se ukrcam na njihov čarter let. I to je bio moj prvi AVIOSTOP. Uspio sam da im se uvalim u avion.

Koji su tvoji savjeti ako se neko odluči za takav vid putovanja. Šta treba sve da ponese, koliko novca je potrebno?

Za mene je autostop postao kao dobar dan. Al smatram da treba dobro izučiti put i gradove. Mada je sada dovoljno skinuti aplikaciju i pratiti put.
Tokom godina autostopa ukapirao sam da je autostop ustvari minimalizam. Treba ponijeti samo najosnovnije stvari. To dosta zavisi od godišnjeg doba. Od odjeće: majice, čarape, donji veš, farmerke, dukseve…
Puno hrane ne nositi sa sobom i izbjegavati salame i sireve jer se kvare. Za prvi dan se mogu napraviti sendviči.
Tokom putovanja uglavnom noćim u hostelima.
Probaću da rekonstruišem svoj autostop do Haga i nazad. 12 dana.
Od stvari sam ponio: majice, farmerke, dukseve, čarape, šorts, šal, kapu, rukavice, fluorescentni prsluk, peškir
Punjače. Powerbank Slušalice. Dokumente. Novčanik. Marker i papir, neseser, bateriksku lampu.
Prvu noć sam noćio kod ljudi u Letoniji koji su me vozili i predložili mi da prenoćim kod njih.
Drugu noć u Varšavi u hostelu
Treću noć sam proveo u putu, a sledeće jutro sam bio u Hagu.
Onda nekoliko noćenja u hostelima u Hagu i Amsterdamu.
U putu sam potrošio približno oko 500 eura
I glavna stvar tokom autostopa je muzika. Ja slušam stari dobri ROCK.
Divlje Jagode, Deep Purple, Motorhead, Guns n Rosses, Partibrejkerse, Led Zeppelin, AC DC, ZZ TOP…

M.K. – V.M. 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com