ĐUKANOVIĆEV KABINET: Joanikije nedorastao ulozi koja ga je zapala, govori političkim i uličarskim rječnikom
Iznenađuje današnje reagovanje administratora Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikija na nedavni intervju predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kao nekog ko nikada nije bio sudionik tih razgovora, niti mu je bilo omogućeno da njima prisustvuje, saopšteno je danas iz Kabineta predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića,povodom reagovanja episkopa budimljansko nikšićkog Joanikija.
Vladika Joanikije kazao je ranije danas da je Đukanović “pogrešno razumio da je osnivanje Episkopskog savjeta 2006. bio korak ka odvajanju Crkve u Crnoj Gori”.
VLADIKA JOANIKIJE ĐUKANOVIĆU: Mitropolit Amfilohije je na istini, a ti na laži
“Prema tome, govori o nečemu što ne zna, i ne može znati, čemu nije bio dorastao ni tada, ni sada. Nedorastao ulozi koja ga je iznenada zapala, političkim i uličarskim rječnikom, nedostojnim za bilo koga, a kamoli za jednog vladiku. Sasvim je jasno da je njegovo oglašavanje, iako smišljano nekoliko dana, besmisleno osim ukoliko za cilj nije imao još jači prodor na crnogorsku političku scenu, na kojoj se očigledno bolje osjeća. Njegov rječnik i “vjerodostojnost” njegovih tvrdnji najbolje govori o njemu samom”, navodi se u saopštenju iz Đukanovićevog kabineta.
Đukanović je prije dva dana u intervjuu agenciji Beta rekao da je sa pokojnim mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem odmah nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. razgovarao o tome da se crkva u Crnoj Gori zove Pravoslavna, bez nacionalnog predznaka, i da “ta ideja na startu nije bila odbačena”.
U tom smislu, kazao je Đukanović, nakon referenduma 2006. formiran je Episkopski savjet koji je SPC u Crnoj Gori dao određenu autonomiju što se “smatralo kao odličan korak”.
“Odmah nakon nezavisnosti, tokom razgovora sa Amfilohijem u prisustvu jednog zajedničkog prijatelja, predložio sam mu da treba razmišljati o tome da pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobije takvo ime da bismo je oslobodili nacionalnog predznaka odnosno predznaka tih srpsko-crnogorskih podjela”, riječi su Đukanovića povodom kojih je reagovao vladika Joanikije.
Milo Đukanović ima rječnik, retoriku i elokventnost kakvu ima malo ko-skoro pa savršenu. Ali upravo iz njegovog primjera možemo vidjeti da ta elokventnost i kultura nijesu nikakva garancija tačnosti, istinitosti ni ispravnosti. Ako mi svoje riječi ne potkrijepimo svojim djelima, onda naše riječi, koliko god bile lijepo izrečene ne znače ništa, osim gnusnu laž, perfidnost i zloupotrebu jezika.