Đuričković: Volim Podgoricu, volim naše ljude i Crnu Goru

Odbornik u Skupštini Glavnog grada Miloš Đuričković sebe opisuje kao mirnu i strpljivu osobu koju najlakše izbaci iz takta nepravda. Za emisiju “Upoznajte parlamentarce” govori o svojim danima na tribinama stadiona Budućnosti do diplomatskog angažmana u Pekingu tokom korone. Ponosan je na svoje prijatelje i porodicu, a nada se da će starost dočekati na utakmicama i žurkama.

Rođen i odrastao u Podgorici, Đuričković je djetinjstvo proveo u Momišićima, gdje je, kako kaže, stekao prijateljstva koja traju gotovo četiri decenije

„Moje djetinjstvo je izuzetno vezano za Momišiće… Imam društvo koje sam upoznao sa 5-6 godina, i dan-danas se svi zajedno družimo. Skoro 40 godina smo održali to prijateljstvo“, istakao je.

Posebno je naglasio uticaj porodice, prije svega oca i đeda, koje opisuje kao „velike ljude“.

„Sve što mi je trebalo za oblikovanje ličnosti, imao sam priliku i sreću da nađem u svojoj porodici. Oni su bili veliki ljudi i tako su ostali upamćeni“, rekao je Đuričković.

Đuričković je kazao da mu je uvijek bilo teško da govori o sebi, ali da bi se opisao kao gradski momak koji voli Podgoricu i Crnu Goru.

“Volim ovaj grad, volim ove naše ljude, volim Crnu Goru prije svega i to je nešto što gledam kao moju vertikalu koja me opisuje i koja mi kreira neku moju ličnost i sve ono što sam ja”, rekao je Đuričković.

Posebno mjesto u njegovim uspomenama zauzimaju navijački dani i tribine Budućnosti. Prisjetio se izrade velike zastave koja je bila dio koreografije za utakmicu protiv Deportiva La Korunje.

„Sedam dana smo crtali i farbali zastavu od 9 ujutro do mraka… Orao u sredini 15×15 metara. Uvjeren sam da ni u jednu zastavu nije otišla veća količina znoja. Tada nije bilo tehnologije, nije bilo vještačke inteligencije, morali ste sve sami da osmislite i svaki detalj da sami nacrtate. Mislim da je to jedna od najljepših koreografija koja je ikad napravljena na stadionu Budućnosti“, prisjetio se sa ponosom.

Đuričković je dvije godine proveo u Ambasadi Crne Gore u Pekingu, upravo u vrijeme izbijanja pandemije koronavirusa. Prvi utisak po dolasku bio je težak.

„Sletio sam 13. jula, temperatura 40 stepeni, vlažnost, zagađenje… Prvih mjesec dana izgubio sam 9 kilograma“, otkrio je.

Period izolacije u Pekingu opisao je kao „scene iz filmova“.

“To su baš bile scene kao iz filmova. Grad od 22 miliona stanovnika, a izađete na bulevar i kilometrima nema nijednog auta ni osobe. To su apokaliptične scene“, kazao je on.

Ne žali zbog ulaska u politiku.

“Jako mi je drago što sam ušao u politiku jer mislim da mijenjamo stvari na bolje. Mislim da jesmo na dobrom putu i mislim da je tek pred nama vrijeme lijepe politike”, poručio je Đuričković.

Đuričković je otac 11-godišnjeg sina, za koga kaže da mu je više „drug nego otac“.

„Gledam da mu stvaram što više uspomena, da radimo stvari zajedno“, naveo je.

Govoreći o privatnom životu, kazao je da mu je važno vrijeme koje provodi sa porodicom, ali i hobiji poput trčanja i astronomije.

“Volim da trčim kroz grad, da srijećem ljude, gledam prirodu. A astronomija mi je nešto što sam jako volio i što mi je neka moja anestezija”, rekao je Đuričković.

Na pitanje kako sebe vidi za 30 godina, odgovorio je sa osmijehom:„Za 30 godina trebalo bi da imam 73 godine i nadam se da ću u tom periodu biti na nekakvoj tekmi i rejv žurci. Volim taj stanje duha i volio bih da ostanem cijeli život takav.“