GODIŠNJICA POKOLJA U VELICI: Djecu su bacali u vazduh i dočekivali bajonetima, sjekli im noge i vješali ih - Volim Podgoricu

GODIŠNJICA POKOLJA U VELICI: Djecu su bacali u vazduh i dočekivali bajonetima, sjekli im noge i vješali ih

“Tako su mi poginule kćerke: Zorka od 14 godina, Krstinja od osam, i sin Milorad od dvije godine. Sin Mato imao je četiri godine. Uhvatili su ga živa, i posjekli mu obje noge u koljenima, vezali ga i objesili na jednu šljivu i glavu mu okrenuli naniže”, rekao je svjedok masakra Dušan Simonović.

Predastavnici Nevladine organizacije “Klub Velika” zvanično su predali Vladi Crne Gore inicijativu za utvrđivanje pune istine o genocidu u selu Velika, opština Plav, 28. jula 1944. gde su, kako tvrde, zlikovci klali nejač, starce, žene i djecu koja su bacana u vazduh i dočekivana na bajonete i kojoj su sječene noge ispod koljena…

– Budući da nacistički genocid u Velici 28. jula 1944. godine prevazilazi lokalne okvire i opominje, zahtijevamo da Vlada Crne Gore formira državnu komisiju, u kojoj bi bili i kvalifikovani Veličani, sa zadatkom da se utvrdi tačan broj poginulih u genocidu, sa osnovnim ličnim podacima žrtava. Tražimo da se utvrdi koje su sve vojne jedinice počinile ovaj zločin, kao i njihov komandni kadar i sastav, sa ličnim podacima svih njihovih pripadnika u periodu genocida u Velici. Potrebno je da se rasvijetli motiv tog zločina, koji se po monstruoznosti i srazmjerno broju stanovnika smatra jednim od najtežih na prostorima Jugoslavije, stoji u pisanoj inicijativi.

Od Vlade Crne Gorese još zahtijeva da u saradnji sa potomcima, podigne dostojan spomenik – memorijalni centar žrtvama genocida u Velici.

Žene za vreme Drugog svetskog rata

Foto: Profimedia

Pozivaju i isto vrijeme i Islamsku zajednicu u Crnoj Gori da se jasno i nedvosmisleno ogradi od genocida i osudi zločin protiv čovječnosti, koji su Bošnjaci-muslimani u sastavu jedinica nacističke Njemačke počinili nad civilnim veličkim pravoslavnim stanovništvom. Budući da je od ukupno 814 stradalih stanovnika sadašnjih opština Plav i Gusinje u Drugom svjetskom ratu, samo u veličkom pokolju ubijeno dvije trećine nejači našeg sela, zahtijevamo da matična opština Plav 28. jul proglasi za Dan sjećanja na žrtve genocida u Velici, kaže se u inicijativi NVO “Klub Velika”, pišu Večernje Novosti.

Masakr za tri sata

– Masakrirali su nas za samo dva-tri sata. Zvjerski. Ječala je Velika. Gledali smo uplašeno ka majkama koje su klali. Velika je za tren postala jedno od tri najveća gubilišta u Evropi u Drugom svjetskom ratu, kada se imaju u vidu broj stanovnika i teritorija – govorio je preživjeli svjedok veličkog pokolja dr Gojko Gojković (84), koji živi u Beogradu. – Bila je vidljiva želja zlikovaca da nas urnišu i zatru. Zločin je bio smišljen i isplaniran, kasnije prećutkivan. Međutim, sjećanje ne smije da stane. Zločin mora da se pamti. Da opominje.

selo Velika

Foto: selo-velika-crna-gora-youtube-printscreen

Na tom mjestu stradanja prošle godine 28. jula, na dan Svetih Kirila i Julite, djeteta i majke koji su postradali u vrijeme Dioklecijanovog gonjenja hrišćana, u potčakorskom selu Velika, u opštini Plav, besjedio je patrijarh srpski Irinej, baš na dan kada su za par sati 1944. godine pripadnici zloglasne nacističke divizije “Princ Eugen”, potpomognuti muslimanima, balistima i vulnetarima iz Plava i Gusinja, doslovce poklali više od 600 žitelja Velike.

– Ovo je mjesto obliveno krvlju nevine djece, žena i staraca koji su položili živote samo zato što su bili druge vjere ili nacije u odnosu na one koji su potezali svoje noževe, svoju mržnju i sve ono čime su na najstrašniji način utištavali živote. Ovde je stradalo više od stotinu djece i to na najbestijalniji način. Stradala su i mnoga nerođena djeca. Vađena su iz utroba svojih majki i predana ognju i nožu.

Boli ljude bajonetima

Milici Simonović, kako je svjedočio njen suprug Dušan, zlikovci su bajonetima pocijepali stomak i izvadili dijete iz utrobe. Njena djeca su pošla da vide šta je sa majkom.

– Tako su mi poginule kćerke: Zorka od 14 godina, Krstinja od osam, i sin Milorad od dvije godine. Sin Mato imao je četiri godine. Uhvatili su ga živa, i posjekli mu obje noge u koljenima, vezali ga i objesili na jednu šljivu i glavu mu okrenuli naniže. Tu su ga mučili zvjerski pred očima moje majke Jele. Skinula je šamiju sa glave i molila ih da to ne čine. Ubili su obješenog Mata. Kći Ljubica je pobjegla. Umrla je od posljedica strave koju je doživjela – svedočio je Dušan Simonović.

2 komentara

  1. I needed to write you that little bit of remark to help give many thanks once again with your striking solutions you’ve featured on this website. It was certainly extremely open-handed of you to grant publicly what exactly most people would have made available as an e-book to generate some profit for themselves, specifically seeing that you could have done it if you considered necessary. Those solutions in addition acted like a fantastic way to realize that some people have similar interest similar to mine to know good deal more related to this condition. I am certain there are some more enjoyable moments ahead for individuals who scan through your site.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com