LEPOSAVIĆ TVRDI: Namjera ASK-a je loša i neprofesionalna

Zahtjev Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) za uzdržavanje Ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića od postupanja kojim može da ima neprimjereni politički uticaj na samostalnost i nezavisnost pravosuđa je „plod nečijeg elementarnog neznanja, neprofesionalizma, nesavjesnog postupanja, loše namjere ili potencijalne korupcije”.

To je početkom januara kazao Leposavić u izjašnjenju ASK-u na preporuku kojom se obavezuje bez daljeg odlaganja, uzdrži od izjava, postupanja i radnji koje imaju za cilj vršenje uticaja na nezavisno pravosuđe.

U zahtjevu ASK-a se konstatuje da je „ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava medijskim nastupom, gostujući u emisiji A1 na „Atlas“ televiziji najavio donošenje Zakona o amnestiji u slučaju da Apelacioni sud Crne Gore potvrdi presude za pokušaj terorizma liderima Demokratkog fronta Andriji Mandići i Milanu Kneževiću…“

U izjašnjavanju Leposavić je istakao da je ASK-ova konstatacija pogrešna i činjenično neutemeljena, te da nije najavio donošenje Zakona o amnestiji već je “samo podsjetio na postojanje” teoretske mogućnosti donošenja tog pravnog akta “od strane skupštinske većine”.

U izjašnjenju Leposavić je dalje naveo da njegova izjava data na A1 televiziji “predstavlja vršenje Ustavom zagarantovanog prava na slobodu izražavanja, da nema protivpravnosti, budući da sadržina iste upućuje samo na mogućnost koju predviđa najviši pravni akt”.

ASK je poslao zahtjev Leposaviću kao reakciju na njegovo gostovanje početkom decembra na A1 televiziji gdje je kazao da je postupak za “državni udar” pravni skandal, da je “taj postupak zreo za ponavljanje” i da postoji mogućnost institucionalnog odgovora, odnosno da Skupština razmišlja o mogućnosti donošenja Zakona o amnestiji ukoliko bi se potvrdila prvostepena presuda za pokušaj terorizma liderima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.

Leposavić je u izjašenjenju ASK-u naveo da je svaka optužba prema njenu neutemeljena.

„Moje ukazivanje na postojanje (teoratske) „mogućnosti“ donošenja Zakona o amnestiji od strane Skupštine Crne Gore, koja kao državni organ to ustavno ovlašćenje ima, apsolutno ne može smatrati zloupotrebom mog službenog položaja i uticaja iz čl. 2 Zakona o sprječavanju korupcije, kao ni političkim uticajem na samostalnost i nezavisnost sudstva, ni povredom načela propisanog čl. 118 st. 1 Ustava Crne Gore, niti kršenjem čl. 2 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, a kako se to potpuno proizvoljno i neosnovano navodi u zahtevu Agencije“, stoji u Leposavićevom izjašnjenju.

On navodi da je njegova izjava o amnestiji i državnom udaru na A1 televiziji u skladu sa pravom na slobodu izražavanja i nema protivpravnosti.

„Budući da sadržina iste (koju ste putem sopstvenih saznanja pogrešno i nepotpusno utvrdili) upućuje samo na mogućnost koju predviđa najvišu pravni akt. Osim toga, davanje amnestije u formi zakona je i van moje nadležnosti, pa ne postoji bilo kakva mogućnost za zaključak da se od strane ministra može na taj način uticati na samostalnost i nezavinsost sudstva, a što bi sudijama, kao i Agenciji, moralo biti poznato“.

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava je naveo i da je njegovu izjavu ASK „svjesno ili zbog krajnje površnog pristupa“ neistinito interpretirala u zahtjevu i da je „apsolutno neosnovana i konstatacija da postoje osnovi sumnje“ da je izvršio krivično djelo protiv zakoniti uticaj.

„U pogledu radnje izvršenja krivičnog djela protivzakoniti uticaj iz čl. 422 st 2 KZCG potrebno je da dođe do posredovanja ili obavezivanja na posredovanje (za razliku od djela iz st. 1) tj. Radnja izvršenja se sastoji u protivzakonitm posredovanju ili obavezivanju na takvo posredovanje sa ciljem vršenja službene radnje koja se ne bi smjela izvršiti, ili sa ciljem da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti“.

Leposavić je dalje naveo i da „imajući u vidu očiglednu neutemeljenost navoda iz zahtjeva Agencije o postojanju osnova sumnje o izvršenom krivičnom djelu, može se zaključiti da takvo proizvoljno postupanje Agencije može imati za cilj vršenje pritiska na izabrane članove Vlade da se uzdrže od korišćenja svog prava na slobodu izražavanja – što bi, u stvari, predstavljalo političko sprječavanje kritike. Ovo posebno, imajući u vidu da je u slučaju izabranih članova Vlade sloboda izražavanja, ne samo njihovo pravo, već i obaveza“.

Leposavić je u izjašnjenju početakom januara naveo i da je upitno kako je ASK pokrenula postupak i doveo u pitanje dokaze koje imaju.

„Prema mojim saznanjima, u Crnoj Gori prvenstveno ne postoji „emisija A1“, a više ni „Atlas“ televizija, u kojima sam ja, shodno neosnovanoj sadržini zahtjeva, gostovao i imao „medijski nastup“. Za očekivati je bilo da su te opštepoznate činjenice, poznate i Agenciji koja bi morala bi nezavisno tijelo koje ozbiljno i odgovorno pristupa pokretanju postupa po službenoj dužnosti za utvrđivanje postojanja ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije. Da je ozbiljno i odgovorno pristupila pokretanju predmetnog postupka, Agencija bi lako došla do činjenica da sam 10.12.2020. godine gostovao u TV A1 Montenegro u emisiji „Klub A“ u kojoj sam samo podsjetio na postojanje (teoretske) „mogućnosti“ donošenja Zakona o amnestiji od strane skupštinske većine“, navao je Leposavić.

On je dalje naveo i definiciju amnestije, odnosno pomilovanja, koja predstavlja politički akt najviših organa državne vlasti (parlamenta, odnosno predsjednika).