PRIČA KOJA PARA SRCE Petoro mališana žive od male bakine penzije, bez struje i vode, a u pakao siromaštva ih je doveo jedan POGREŠAN POTEZ - Volim Podgoricu

PRIČA KOJA PARA SRCE Petoro mališana žive od male bakine penzije, bez struje i vode, a u pakao siromaštva ih je doveo jedan POGREŠAN POTEZ

Sobu u kojoj žive Tamara (4) i Vukašin (2,5) obasjava samo petrolejka, a u kuhinji, gdje najčešće borave, gori svijeća. Sijalicu su prvi put vidjeli na sokaku u Varni, selu kod Šapca, gdje žive.

Tamara i Vukašin su poslušna i mirna djeca. A takvi su i njihova braća Aleksandar (17), Nikola (16) i Luka (12). Jedina briga im je nemaština. Sa njom se Kneževići bore poslednju deceniju. Osmočlana porodica Knežević, iz Varne kod Šapca, sa petoro djece živi od 20.000 dinara bakine penzije, u kući bez struje i vode. Zbog imovinsko-pravnih odnosa ne mogu da ostvare socijalnu pomoć i dječji dodatak. Ovu zimu dočekuju bez ogrijeva i osnovnih uslova dostojnih čovjeka.

– Strašno je biti siromašan – počinje kroz suze priču baka Gordana. To je i ona osjetila na svojoj koži pod stare dane.

– Mi smo živjeli u centru Šapca, ali je suprug bio težak srčani bolesnik i odlučili smo da prodamo stan i kupimo kuću u selu, nedaleko od Šapca. Ovu kuću smo kupili 1999. Međutim, vlasnici nam nisu rekli da je kuća u sporu. Tačnije, vlasnici su bila dvojica braće i oni su se sudili oko imovine. Moj suprug je dao novac i kad je otišao da prevede na sebe, u agenciji su mu rekli da ne može. Tada mu nisu dali ni papire. Mi imamo priznanicu da smo kuću isplatili, ali ne možemo da je prevedemo na nas – priča Gordana.

U kuhinji je najtoplije, pa tu dečaci uče uz svećuFOTO: M. ČVORIĆ-GUBELIĆ / RAS SRBIJA
U kuhinji je najtoplije, pa tu dječaci uče uz svijeću
 Tada nisu ni slutili da će im to kasnije napraviti problem za cio život. Kada je došlo vrijeme da mijenjaju lične karte, suočili su se sa prvom preprekom.

– Niko od nas nije mogao da dobije ličnu kartu jer nemamo mjesto prebivališta. Kuća nije legalizovana i mi nemamo adresu. Mi praktično ne postojimo. Ali, najveći problem je što ne možemo da dobijemo socijalnu pomoć ni dječji dodatak, jer nemamo adresu stanovanja – žali se Gordana, koja je 2012. izgubila supruga.

Baka GordanaFOTO: M. ČVORIĆ-GUBELIĆ / RAS SRBIJA
Baka Gordana

Kada je sin Boško (43) stasao, odlučio je da se ženi. Ljubav ga je spojila sa Ljubinkom (38), koja je u susjedno selo Bogosavac stigla iz Petrinje 1995. godine u “Oluji”, i to kombajnom. Jedva da ima pedeset kilograma, ali svaki dan radi za nadnicu.

– Kad me neko pozove, ja idem i radim. Sad sam radila na pakovanju pudinga, a preko ljeta radim u nadnici. Idem gdje god me neko pozove – kaže ona i stojički podnosi najveći teret.

Kad nema struje, nema ni vode, pa mališani pomažu mami da je donese od komšijeFOTO: M. ČVORIĆ-GUBELIĆ / RAS SRBIJA
Kad nema struje, nema ni vode, pa mališani pomažu mami da je donese od komšije

Svi su u kuhinji, svako zna svoje mjesto, jer drugačije ne bi moglo. Najstariji Aleksandar otišao je kod druga. Lakše je kad je van doma. Njemu drugovi ne dolaze ni za rođendan i na to se navikao.

– Mi tri godine živimo bez struje. Prvo smo imali dug, onda su se na to nagomilavale kamate, a sada je to premašilo 100.000 dinara. Nismo imali od čega da platimo i došli su i isjekli struju. Pošto je voda vezana za struju, sad nemamo ni vode, pa u balonima donosimo od komšije – priča Bogdan, koji je zbog porodičnih problema u lošem psihičkom stanju.

FOTO: M. ČVORIĆ-GUBELIĆ / RAS SRBIJA

Prošle godine kupili su peć, pa u jednoj sobi spavaju majka i otac sa starijom decom, a baka ostane u kuhinji sa najmlađima. Kada se prije neki dan Pocerina zabijelela, oni su cvokotali od hladnoće.

Da nemaju od čega da kupe ogrijev svi su svjesni. Ali ne prose i ne mole. Žive svoju nemaštinu kako znaju i umiju.

Nemaju ni za kartu do škole

Aleksandar (17) i Nikola(16) danas nisu išli u školu jer nisu imali novca za kartu. Išao je samo Luka, jer do škole stiže pješke. Ali pitanje je šta će biti sutra. Po svemu sudeći, ovo će biti još jedna duga noć. Tako je svaki put kada ga izmuči astma. Baš ovih dana ne da mu mira, kad memla posle jesenjih kiša krene da se širi po zidovima.

Kako da pomognete

Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd.

 

dijaspora.news/blic.rs

1 komentar

  1. The camera work heightens this loss of individuality by filming everyone from the back or side whenever there is action, so close you can’t tell who is doing what, or were in relation to other people they are doing anything with.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com