SKADARSKO JEZERO JE “BANKOMAT”: “Neko mora lupiti šakom o sto!”
Upravljanje bez ribarskih osnova, nezainteresovanost za naučne preporuke i krivolov koj i po prima srazmjere organizovanog biznisa, zajedno daju tužnu sliku stanja na Skadarskom jezeru i otežavaju primjenu i praktikovanje održivog ribarstva upozorava ihtiolog Danilo Mrdak, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici u razgovoru za Pobjedu.
Neke od ovih aspekata Mrdak je nedavno akcentovao i na edukativnoj radionici za profesionalne ribare na Skadarskom jezeru, održanoj na Virpazaru, a na probleme krivolova je ukazao i u okviru mješovite radne grupe posvećene suzbijanju nezakonitog ribolova u Crnoj Gori.
Prema njegovim riječima, ključni za implementaciju ideje održivog ribarstva su profesionalni ribari koji su upućeni na jezero i žive od njega.
“Bez ribara nema ni primjene optimalnih mjera u okviru koncepta održivog upravljanja resursima, zato je jako bitna edukacija ali i primjena regulative. Tu dolazimo do problema, jer se ribljim fondom Skadarskog jezera gazduje bez ribarskih osnova, koje su zadnji put rađene prije više decenija. Imamo određene podatke o prinosu, odnosnu produkciji po hektaru, ali ne znamo kakvim resursom raspolažemo. Jer nema istraživanja u toj oblasti. A na osnovu istraživanja bi trebalo da se definišu i dozvoljeni i zabranjeni alati, dužina trajanja lovostaja”, ističe Mrdak.
Njega brine generalna nezainteresovanost svih koji imaju ingerencije ili su upućeni na jezero, osim kada se dogodi problem.
“Nacionalni park donosi plan upravljanja ribolovnim fondom a nemaju ribarske osnove. To je kao da upravljate šumom a ne znate koliko stabala ima u njoj. Sa druge strane krivolov, koji poprima organizovane razmjere i dovodi do toga da svake godine imate manje i manje privrednih ribolovnih dozvola. Krivolov je biznis u kojem se vrti ogroman novac. U tom biznisu, slikovito rečeno, Skadarsko jezero se doživljava kao jedan veliki bankomat u koji dođe ko hoće, uzme novca koliko mu treba bez šifre. Naučnici koji imaju uvid, alarmiraju nadležne, ali malo se toga implementira i čini, zato se stanje pogoršava iz godine u godinu”, kaže Mrdak.
Prema njegovim riječima, dodatan problem je što stvari funkcionišu na partijskim principima.
“Dokle god mjesta koja traže stručan odgovor, stav i promišljanje popunjavaju partijski kadrovi, kojima je cilj da namaknu glasove, situacija se neće mijenjati”, smatra Mrdak.
Partijska lupa primjenjuje se ne samo u odabiru kadrova, već, navodi on, i u procesuiranju prijava za krivolov koje postaju sredstvo pritiska ili završavaju u fiokama zbog zasluga na političkom terenu.
“U takvom haotičnom okviru oni koji bi da rade pošteno, edukovani su i svjesni resursa, ne mogu da dođu do izražaja”, smatra on.
Na pitanje kako vidi izlaz iz situacije koju je opisao, Mrdak kaže da su stvari prilično jednostavne i svode se na političku odluku.
“Promjena će se dogoditi onog momenta kada neko lupi šakom o sto i kaže stop! Do tada, dovodimo jedan od najvećih crnogorskih resursa pred kolaps. To je, ovim režimom i odnosom prema ribljim resursima, prvenstveno prema eksploataciji krapa, jednog skorog dana realan scenario. Naročito u situaciji kada samo nagađamo u kakvom je stanju populacija jer nemamo tačnu predstavu da li smo zagrabili do dna”, upozorava Mrdak.
Sve i da „dno“ nije blizu, procjene o krivolovu su dramatične: Mrdak upozorava da se gotovo 60 odsto ulova na Skadarskom jezeru ostvari krivolovom.
“U to računam one koji love bez dozvole ili nedozvoljenim alatima poput građenja ribe ili upotrebom agregata (struje). Ništa nije bolja stvar na rijekama, osim nekoliko na sjeveru Crne Gore sve su uništene a riblji fond desetkovan. Ovo neće nekome zvučati kao politički korektna priča, ali, simbolički rečeno, ne možemo „šminkati mrtvaca“ već stvari treba nazvati pravim imenom i označiti pravom dijagnozom”, zaključuje Mrdak.
Izvor: Pobjeda
