Ovuda idu samo tragači za izgubljenim blagom: Poseljani, mjesto koje je izronilo iz istorije

Rijeka Crnojevića, još jedno od crnogorskih pitoresknih mjesta koje, jednostavno, morate vidjeti.  Raj za oči i odmor za dušu čekaju vas kada stignete u ovaj skroviti kutak. No, prije Rijeke, postoji jedno crnogorsko selo iz davnina, gdje su kazaljke sata stale možda vijek unazad, i koje izgleda kao da je upravo izronilo iz tog vremena. Skrovitije, ušuškanije, i, ako nas pitate, još ljepše, izazovnije, mističnije.  

Poseljani

Mi smo u Poseljane i Rijeku Crnojevića išli iz pravca Podgorice, sa našim vodičima iz “Montenegro phototrekkinga”.

Autentična arhitektura kamenih kuća, mlinovi i mali mostovi, i nedirnuta priroda, nikoga ne ostaljaju ravnodušnim. Možda i srećom, ovuda nailaze samo zaljubljenici i zaluđenici upravo nedirnute prirode i tragači za skrivenim blagom. I – bingo! Poseljani su upravo to. 

Ovo je nekada bilo značajno mjesto stare Crne Gore, sa čak 14 mlinova, koji su radilidanonoćno. Prema kazivanjima, na red se čekalo danima, pa su u selu postojale i dobro radile kafane. Njastariji mlin u ovom mjestu ima oko 300 godina.

Danas, u Poseljanima žive, brojem i slovom, dva stanovnika, a mlinovi odavno ne melju.

Jedini stanovnici Poseljana

Do Poseljana se može stići i iz Rijeke Crnojevića, koja je 9.5 km udaljena, a može se doći i preko jezera.

Kada se dolazi iz pravca Cetinja, skretanje za Rijeku Crnojevića se nalazi sa desne strane, a ako dolazite iz Podgorice, kao što smo mi išli, skreće se lijevo.  

Lagana šetnja netaknutom prirodom

Do Poseljana se može doći I autom, a možete se parkirati na proširenju poslije mosta I nastaviti pješke.

Iz ovog bajkovitog mjesta smo laganom šetnjom nastavili do Rijeke Crnojevića, i ta šetnja je trajala oko tri sata. Osim predivne prirode, imali smo bliske susrete sa nekoliko zmija. Doduše, naš vodič Darko, je smijući se, rekao da su te “bezopasne” ali nama od toga nije bilo lakše.  

Stižemo u Rijeku Crmnojevića I tu se naša vesela grupa razdvaja – dio odlazi na Obod, odnosno mjesto gdje je nekada bila čuvena štamparija, a druga polovina ide na najbolje domaće priganice koje čekaju u jednoj kafanici.

Savršen odmor od bučne civilizacije 

Za par sati, koliko smo prveli u Rijeci Crnojevića, tišina, netaknuta priroda i nekoliko starih građevina su nas izmjestili iz ovog vremena.

Poseljani

Početak priče o Rijeci Crnojevića se vezuje za vladara Zete, Ivana Crnojevića (1465–1490), koji je da bi izbjegao Tursku vojsku na Obodu podigao utvrđenje i manastir, čija je crkva posvećena Svetom Nikoli.

Tu je prenio svoju prijestonicu sa tvrđave Žabljak, a manastir je postao sjedište zetske Mitropolije. U samom mjestu očuvani su ostaci istorijskih građevina iz vremena Ivana Crnojevića kao što su podrumska prostorija jedne davno porušene zgrade, koja se vezuje za rad tzv. Obodske štamparije, gdje je štampana prva ćirilična knjiga „Oktoih prvoglasnik“ 1494.godine.

Sem toga, na ovom području je otvorena prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja. Početkom 20 v. u  fabrici „Marica“ proizvodio se sedef – biser od riblje krljušti.

Rijeka Crnojevića je tokom 19. i početkom 20. vijeka bila najveća crnogorska luka i vodeći trgovački centar. Na riječkom pazaru trgovali su ljudi raznih vjera i nacija i prodavala se roba iz svih krajeva Crne Gore. Posebno cijenjen proizvod ovog kraja bila je suva ukljeva zbog svoje unikatnosti i izuzetnog ukusa, veoma tražena i na italijanskim trpezama i plaćana zlatom od strane italijanskih trgovaca.

Na ulazu u Rijeku Crnojevića nalazi se kameni most, poznat pod imenom “Danilov most”.

 

Podigao ga je  knjaz Danilo 1853.godine u spomen svoga oca Stanka Petrovića.

Uz most je na lijevoj obali rijeke podigao i jednu jednospratnu kuću poznatu pod imenom „Mostina“.

Ova stara kuća očuvana je do danas i zadržala je svoje ime, postavši prepoznatljiv simbol ovog kraja.

Najstariji sačuvani objekat u Rijeci Crnojevića je kuća Svetog Petra čijom je izgradnjom započelo formiranje urbanog izgleda naselja i posebno nešto kasnije formiranog uličnog niza.

U kući je 1873. godine radila pilana, tako da se može reći da ona predstavlja i prvi industrijski objekat.

 

Autori: Milica Mitrović, Ana Bojanić