POUKE OSTROŠKOG IGUMANA: Činite djela ljubavi, i kada ljubav ne osjećate

“Pouke ostroškog igumana” čuvaju se u molitvenom predanju ostroške svetinje. One se prenose sa koljena na koljeno iz usta igumana ostroške porodice, a taj dar predaje se u molitveniku ostroških igumana.

Otac Jovan pročitao je dio pouka iz ove zbirke, a mi vam prenosimo neke od njih, od kojih se većina, primjetićete, podudaraju sa osnovnim načelima dobrih ljudi koji nikome ne žele da naude.

“U času očajanja znajte da ne ostavlja vas Gospod, nego da vi ostavljate Gospoda.

Ako živite u zajednici sa drugima, služite im kao samome Bogu i za svoju ljubav ljubav ne tražite, niti za smjernost pohvalu, niti za služenje blagodarnost. Prije nego što nešto kažete, razmislite neće li vaša riječ ili djelo ožalostiti Boga ili vašeg bližnjeg.

Ne osuđujte tuđeg slugu kada stoji ili pada; ima on boga svoga koji ima moć da ga od pada odvrati ili u padu zaustavi.

Pamtite da čas koji od vas oduzima vaša lijenjost može da bude posljednji u vašem životu, i da za njim može doći smrt i sud. Udaljavajte se od uživanja i svega što je prolazno.

Ne zadajte bol nikome i ne uzvraćajte grdnju na grdnju, žalošću na žalost, pa će u knjizi života vaše ime biti napisano sa prepodobnima.

Molim vas, prijatelji moji, ne zanemarite nijedno sredstvo kojem je moguće ugoditi Bogu, a takvih je sredstava mnogo – smijerno ophođenje sa ljudima, tješenje ožalošćenih, zauzimanje za one kojima se čini nepravda, davanje siromašnima, odvraćanje očiju od ružnih prizora i postupaka, odbacivanje rđavih pomisli, prinuđivanje sebe na molitvu, trpljenje, milosrđe, pravednost i tako dalje. Ispunjavanje sveštenih dobrih djela privlači na nas svemoćnu pomoć Božju, a sa njom ćemo prebroditi sve teškoće koje su izgledale nesavladivo našim snagama.

Na sve načine suprostavite se svojoj gnjevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti. Ako se desi da se razgnijeviš, ništa ne govori ili se ukloni od onoga na koga si se razgnijevio ili zatvori usta svoja da ne iskoči jarosni plamen i ne opali dušu tvoju, a ti uzalud uznemiriš bližnjeg svog. Čim se plamen ugasi i tvoje srce umiri, tada govori radi ispravljanja bližnjih.

Na svaki način se klonite da se na ikoga i išta ljutite, nijedna neprijatnost ne snalazi nas sama od sebe, svaka biva dopuštena promislom Božjim radi istih spasonosnih ciljeva, radi kojih su Svetog apostola Pavla snalazile nevolje, usljed kojih je on i bio u opasnostima na rijekama, od razbojnika, svoga roda, neznabožaca, u gradu, pustinji, na moru, među lažnom braćom.

Znajući to, ne obraćajte pažnju ko vas je uvrijedio i zbog čega, jer su po poukama svetih otaca oni koji nam nepravdu čine i koji nas vrijeđaju dobročinitelji našeg spasenja. Samo držite na umu da se niko ne bi usudio da vas ožalosti, da Gospod nije izvolio da to dopusti i zato blagodarite još više Gospodu što nam nevoljama koje nas snalaze jasno pokazuje da mu nismo tuđi i da nas vodi u carstvo nebesko.

Ako podnosite grdnju, Bog postupa sa vama kao sa sinovima, jer koji je to sin kojeg otac ne grdi?

Ostavite vazda svaku surovost i budite u ophođenju sa ljudima nezlobivi kao djeca, a onima koji su vam povjereni na staranje budite i otac i mati.

Zakon života jeste mjera, a ko mjeru naruši, mora mjeri naučen biti, milom ili silom, ili u slučaju nepokajanja propasti. Nepristrašće za stvari jedini je put do istinske slobode ljudi, koja jedina biva udostojena čistog i svjesnog zajedničenja u ljubavi Božjoj.

U djelima ljubavi prebivajte i onda kada ljubav prema bližima ne osjećate – to nije licemjerje, nije gluma. Činite djela ljubavi i naučićete se ljubavi. Ona će postojanim upražnjavanjem takvih djela postati sama priroda naša i disanje naše.

Nije spasenje u mnogorječitosti, no u savršenom paženju na sebe. Odvikavajte se od raspravljanja i prepirki, smućujući srce oni vas lišavaju mira u duši. Svakoj svadljivoj pomisli protivstavljajte Isusovu molitvu:

Ne vjerujte predrasudama, tajnim klevetama, javnim ogovaranjima, snovima i sebi. Lukava podozrivost nije svojstvo hrišćansko i zato je ne usvajajte. Mudrost, trezvenoumne obazrivosti i neporočnost, pak, traži od nas Gospod u Svetom pismu.

Budite mudri kao zmije i nezlobivi kao golubovi. Svagda se držite sredine – krajnosti nigdje i ni u čemu nisu za pohvalu. Pamtite riječ starca: Ko može da podnese, sve podiže.

Zlo pobjeđujte dobrom, zlo se zlom ispraviti ne može. U klonulosti duha nagonite srce i jezik svoj da se moli ovako: Gospode spasi me, propadam, Gospode, prosvijetli tamu moju, Gospode, obasjaj me licem svojim.

Ako si sklon melanholiji, ne zatvaraj se u kuću, nego pravi izlete. Odlazi u brda i šetajući pokušaj da se moliš, to mnogo pomaže. Ne opravdavajte sebe, ne raspravljajte se, snishodite karakterima i godinama.

Tješite svakoga čime možete. Upotrebite svoj um i jezik samo na nečiju korist i pouku. Ako vam dođe da ogovarate, sjetite se grijehova svojih koje ste od mladosti učinili i osudite sebe što ste ih počinili.

Neka vam život teško ne pada, on je nepodnošljiv samo za zločestivce, a onaj koji vjeruje u Gospoda Isusa Hrista, nada se u njega, ljubi ga, za njega je život vazda snošljiv.

Na široki put zaboravite, Gospod nas po milosrđu svome uvodi kroz tijesna vrata u carstvo nebesko, a onaj put vodi u vječnu propast.

I vama i sebi želim u ovom životu samo očišćenje od grijeha i molim Gospoda da sa nama učini sve što mu bude ugodno da očisti grijehe naše i izmije bezakonja naša, makar za to bili potrebni i poniženje i sramota. I vi i ja treba da živimo po zapovijestima Božjim, a ne samo po zapovijestima ljudskim.

Radi koristi sopstvene duše volite usamljenost i pokorivši se u potpunosti zapovijestima Oca nebeskoga, naučite srce svoje neprestanoj molitvi Isusovoj. Od unutarnjeg prebivanja Gospoda Boga u vama, postaćete u svemu trpeljiviji, obilniji ljubavlju i smjerniji.

Pazite da lijenjost ne raslabi vaše snage za podvige duhovne, ona je prvi neprijatelj onih koji podližnički hode putem spasenja. Ali u pogledu spasenja svoga, niti očajavajte niti tugujte prekomjerno ako ponekad i oslabite u podvigu.

Bez odrečenja od sopstvene volje, nemoguće je započeti djelo sopstvenog spasenja, a kamoli se spasti. Izmolite za sebe od Gospoda samoodricanje, čeda moja, ono je neophodno za spasenje.

Smirenje, smjernost započelo je u Gospodu koji se smirio do smrti na krstu. Ona je vijenac i ljepota svih dobrodetelja. Što je za usahlu zemlju kiša, to je za čovjekovu dušu smir

U čemu se sastoji smirenje?

U tome da čovjek sebe smatra grešnijim od svih i nikog ne unižava i ne vrijeđa i ne osuđuje, i da trpi grdnju, ukore, prizna srcu svome da ih je i zaslužio. Da sa svima priča prijatno, da gotovo svakome sa ljubavlju posluži, da ne vidi svoja dobra djela i o njima bez potrebe ne govori.

Klas koji se uzdiže glavicom iznad ostalih vazda biva prazan, a koji stoji priklonjene glave ima u sebi mnogo zrna. Imajte smjerno srce i obogatiće se svime što je potrebno za spasenje.”

(Stil)