ZAŠTO se uvijek vraćaju oni koji su nam slomili srce?
Zašto se vraćaju osobe koje smo voljeli i rastali se od njih? Čovjek, koji je prije godinu ili pet godina, slomio tvoje srce, od kojeg si otpuzala u suzama, mrzeći ili opraštajući, nije bitno, koji nije zaboravljen ni dan – danas, opet je tu pred tvojim vratima…
Kako se može zaboraviti uklanjanje slijepog crijeva, čak i nakon zacjeljenja, barem zbog ožiljka. Onaj koji je jasno stavio do znanja da je sve gotovo, sad se evo vraća. Zašto?
Jednom mjesečno ili u šest mjeseci, obavezno dobijaš od njega poruku, mejl, poziv… On samo želi da zna kako sam, želi da se pohvali još jednim uspjehom, prespavati sa mnom, ili me ponovo otjerati do đavola.
Ja ne mogu, cio život sam umirala od zbunjenosti, i ne patim samo ja zato što je već kraj. On je oženjen, udata sam, ružne riječi su odavno izrečene, izvinjenje je donijeto. Odavno sam ravnodušna, ali i dalje me boli. Takve stvari, dragi moj, sve se svodi na kontraindikacije: Odavno sam ravnodušna, i dalje me boli.
Neubjedljivo? Ali, to je upravo ono što osjećam. Zavoljevši, otvaramo svoje srce, jednosmjerni kanal na nekoliko megabita, koji je nemoguće blokirati. I svaki, bivši dragi, odlično osjeća frekvenciju i sa vremena na vrijema, bira broj da bi upitao: „Hoćeš li da odemo u bioskop?“
Ja odgovaram: „Ne želim u bioskop. Željela sam provesti sa tobom pola vijeka, roditi ti sina, koji bi ličio na tebe, i umrijeti s tobom, jednog dana. A u bioskop – ne, ne želim“.
Ali, naglas, naravno, izgovaram samo prvih pet reči. Ali priča je uvijek ista: on zove da bi me upitao: „Da li si me voljela?“ I ja odgovaram: „Da“.
Da dragi, da kretenu; samo – da.
Odavno sam ravnodušna, i dalje me boli. I dalje diskonektujem srce, nakon svake konekcije. Ne znam šta uraditi, da bi nas ovi povratnici prestali mučiti.Mogu biti ljubazna, vikati, ne javljati se na telefon, ali i u mislima, on će, svejedno, čuti odgovor na svoje pitanje: „Da li si me voljela?“
„Da“. Na miru ostavljaju samo oni koji nisu voljeli. Tačnije, ako i zovu, jednostavno ne primjećuješ to.
Zaključak se sam nameće. Možda treba sama da šaljem poruke jednom mesečno? Trošak je mali:
„Voljela sam te“. A sada se smiri. A sada me pusti.
(uspesnazena.com)
