POTRESNO PISMO SVIM MAMAMA: “Kako je moj sin (4) poginuo na sjedištu automobila koji sam ja vozila”
Moj sin je bio poznat po tome da će učiniti sve da se odveže u automobilu. Svim silama smo se trudili da pronađemo načine da bude vezan tokom vožnje, ali šta god da uradimo, on je pronalazio načine da se odveže. On je bio superheroj. U prosjeku, stajala bih tri do četiri puta tokom vožnje kako bih ga ponovo dobro zakopčala.
Vozili smo se samo pet minuta kada je ogromna stijena počela da se kotrlja u našoj traci. Imala sam tri izbora: da pokušam da izbjegnem stijenu, da pređem u suprotnu traku na sred velike krivine ili da udarim u stijenu. Stijena, sudar sa drugim automobilima, rijeka. Izabrala sam stijenu. Izabrala sam pogrešnu stvar.
I da, on se već bio otkopčao.
Stijena nas je udarila i odbacila nas na ivicu litice. Naš kombi se prevrnuo i moj sin je na licu mjesta preminuo.
Moj sinčić koji je bio moj ponos i moja radost okrutno mi je oduzet u djelićima sekunde. Sjećam se da sam bila zgnječena između volana i tri tone metala. Krv je bila svuda oko nas. Borila sam se i borila i onda sam se onesvijestila. Kad sam se probudila, pokušavala sam da izvučem svako dijete (petoro moje djece je bilo sa mnom) iz kombija.
Kad sam došla do Titusa pokušala sam svim silama da podignem kombi koji je bio preko njega. Moj osmogodišnji sin mi je pomagao. Mogla sam da vidim samo donji dio njegovog tijela. Pokušala sam da ga spasem, ali on je već otišao. Preminuo je na licu mjesta. Nije patio i osjetio bol.
Sva moja dejca su bila prevezena u bolnicu. Bila sam neutješna od šoka. Prošla su dva dana kada sam vidjela vijesti koje izvještavaju o smrti mog sina. Kao da izvještavaju o mogućoj promjeni vremena ili novootkrivenoj planeti. Bila sam zahvalna što su rekli da u nesreći nije bilo droge i alkohola. Ali to nije ono što me boli.
Čitaoci su najokrutnije komentarisali kakva sam ja to majka. Kako sam to i zaslužila, kako treba da mi oduzmu djecu. Željela sam da ih udarim, da ih protresem, da im kažem koliko smo bili bliski, koliko sam se trudila da oni budu sigurni, kako smo imali poseban pozdrav za laku noć… Željela sam svima da kažem da je uvijek govorio kako bi da me oženi, da sam najbolja mama na svijetu, da mi je gradio brodove, spavao u mom krevetu dok bi držao moju ruku svojim isprepletenim prstima…
Ali niko ionako to ne bi čuo.
Morala sam da napišem ovo svim mamama i da im kažem – čuvajte svoju djecu, grlite ih i čuvajte.
Ja nisam ono što sam nekad bila. Smrt i gubitak promijene čovjeka.
Držala sam svog mrtvog sina nasred ulice, plakala, vrištala, ali Bog ga nije vratio.
Birala sam grobno mjesto za svog četvorogodišnjeg sina. Kupila sam odijelo superheroja kako bi ga moj sin nosio dok se raspada u zemlji.
Ljubila sam i ljubila njegov mali leš i jecala dok sam proučavala svaki značaj njegovog hladnog lica i držala njegove beživotne ručice.
Spavala sam na groblju samo kako bih još jednom odspavala s njim. Pričala sam sa zemljom u kojoj on leži.
A ono što želim svima da kažem je ovo!
– Nije toliko bitno da li će da pojedu sav brokoli. Gledajte ih kako jedu, uživite se u njihove osjećaje prema hrani.
– Pretvarajte se. Uđite u njihov svijet. Naučite da igrate igrice s njima. Prigrlite tu predivnu mašinu. Dozvolite im da stvarno vjeruju da su Kapetan Amerika ili kraljica Elza. Uđite u njihov um, gledajte kako razmišljaju. Sudovi će i dalje biti na istom mjestu.
– Prihvatite svaki zagrljaj i poljubac koji vam donesu.
– Recite im da ih volite. Ali gledajte ih u oči. Recite im da mogu da učine sve – sve što zamisle.
– Da, moramo da ih učimo da budu odgovorni, ali ponekad je rješenje i u milosti. Možda, možda ipak njihovi životi neće biti uništeni ako nekad ne reagujemo na svaki njihov prestup.
– Nikad ne osuđujte druge mame. Mi ne znamo cijelu priču. Ne znamo. Jednostavno ne znamo.
– Odmah zagrliti svoje dijete. Uronite u njihov miris, pogledajte taj nevini sjaj u njihovim očima koji je izgubljen negdje između djetinjstva i odraslog doba. Osjetite kako vas stiskaju. Spustite telefon. Uzmite ih u naručje. San je precijenjen. Slušajte pet minuta duže njihove priče o igricama, herojima, princezama…
Mame, čvrsto čuvajte svoju djecu.
Od srca vašem srcu,
Ešli.”
(24 sata)
