Podgoričanka Milica Mitrović prva Crnogorka u prestižnoj američkoj srednjoj školi
Prvi put u 140 godina dugoj istoriji prestežne internatske američke srednje škole Lyndon Institute, u amfiteatru se, pored zastava iz cijelog svijeta, nalazi i – crnogorska!
Zaslužna što se naša zastava našla u ovoj školi u dalekom Vermontu je Podgoričanka Milica Mitrović koja je, u konkurenciji srednjoškolaca iz cijelog svijeta, dobila stipendiju Lyndon Instituta. Milica je u Crnoj Gori proslavila 18. rođendan, spakovala kofere i otisnula se preko okeana, po drugi put.
Ona je prvi učenik iz Crne Gore u ovoj školi.
Prošlu školsku godinu završila je na đačkoj razmjeni u Oklahomi, već je dobro upoznala američki način života.
-Život i školovanje u Americi i u Crnoj Gori se veoma razlikuju – kaže Milica koja je u Podgorici završila osnovnu školu i prva dva razreda Gimnazije. Ona za portal “Volim Podgoricu” kaže da joj se u Americi dopada što se velika pažnja posvećuje talentovanim učenicima, i što imaju značajnu podršku i stručnu pomoć profesora, a oni lošijeg imovnog stanja mogu dobiti stipendije i za najprestižnije škole i koledže.
Koliko se način života i školski sistem u Americi razlikuju od crnogorskog?
-Veoma. Ne znam da li bih mogla da nađem neku sličnost. Moj prvi utisak, još kada sam prošle godine stigla na đačku razmjenu, bio je da su u Americi svi mnogo opušteniji i veseliji nego u Crnoj Gori. Prvi susret sa školom bio je pomalo šokantan jer su me prvoga dana u hodnicima pozdravljali i profesori i učenici, na časovima je mnogo opuštenije, odnos profesora i đaka je mnogo srdačniji i otvoreniji.
Kada sam prije dvadesetak dana stigla u Lyndon Institute, direktor je na vratima dočekivao učenike i sa svakim pojedinačno se rukovao i poželio mu dobrodošlicu, priča Milica. Ona je za Lyndon Institute saznala preko beogradske agencije Egida International koja je u Podgorici organizovala prezentaciju škole.
U ovoj školi uči oko 600 đaka, od čega je njih oko stotinu u internatskom smještaju. A ima ih iz gotovo svih krajeva svijeta.
Dopada joj se i što, kako kaže, u američkim školama niko nije opterećen odijevanjem ili nekim drugim simbolima materijalnog prestiža.
-U Lyndonu, recimo, ne smijemo na časove da dolazimo u farmericama i majicama kratkih rukava koje nemaju okovratnik. Mnogo se polaže na pristojnost, ali i na ravnopravan tretman svih učenika. Ovdje, recimo, samo članovi školskog borda znaju koji učenici su dobili stipendiju a koji su platili punu školarinu, upravo iz razloga da bi svi imali ravnopravan tretman.
Što se tiče školskog sistema, velika je razlika u odnosu na crnogorski. U Oklahomi sam imala sedam predmeta, ovdje imam šest. U gimnaziji u Podgorici sam imala 13 predmeta.
Učenici sami biraju šta žele da uče i vjerujem da je to dodatni stimulans za fokusiranje na ono što vas zaista interesuje i postizanje boljih rezultata, kaže ova djevojka koja je u maju ove godine na državnom takmičenju Oklahome iz španskog jezika osvojila drugo mjesto.
Kako je organizovan život učenika u internatu?
-Još se navikavam, ali dopada mi se. Smješteni smo u kućama koje imaju od pet do deset soba. Kuća u kojoj sam ja jedna od manjih, i tu smo nas šest djevojaka. Svaka ima svoju sobu, i zajednički dnevni boravak i kuhinju sa svim što je potrebno za život. Hranimo se u đačkoj kuhinji, a hrana je izvrsna, tako da se plašim da ću se ugojiti (smijeh).
Ujutro idemo na doručak, pa na časove. Imamo pauzu za ručak, poslije podne takođe imamo aktivnosti i dešava se da uđem u svoju sobu samo da se presvučem. Već smo proteklog vikenda bili na kampovanju i vožnji kajacima i malo je reći da sam oduševljena prirodom, kaže Milica.
Đačke razmjene su poslednjih godina popularne i u Crnoj Gori. Šta bi poručila srednjoškolcima iz vlastitog iskustva?
-Da svakako završe makar jednu školsku godinu u inostranstvu. Ogroman benefit imaće samo od činjenice da će savladati strani jezik gotovo kao maternji. Mislim da je od presudnog značaja za svakog mladog čovjeka da putuje, upozna drugačije kulture i način života, stiče prijatelje i širi vidike. Najbolji način, a vjerovatno i jedini, da objektivno procjenjujete sebe je da upoznate druge. Da ne govorim da je poznavanje drugih kultura presudno za rušenje predrasuda koje su posljedica upravo neznanja.
(volimpodgoricu.me)
Milice čestitam, jer si već postigla veliki uspjeh. U Crnoj Gori nažalost, za talentovanu i vrijednu djecu nema perspektive ukoliko roditelji nisu u mogućnosti da ih izguraju, ili, na kraju krajeva, da ih pošalju negdje gdje se cijeni talenat i rad. Znam to iz vlastitog iskustva, jer imam dvoje zlatne djece koja su sa najboljim uspjehm završila teške državne faklutete i odradili pripravnički ali nemaju posao jer se ovdje posao dobija isključivo preko veze. Sada oboje traže način da odu vani i mislim da taj dan nije daleko.
Neka ti je sve sa srećom, uči i dođi za raspust samo da vidiš svoje.
Srdačan pozdrav, Tanja