U poslednjoj deceniji iz budžeta je isplaćeno 1,5 miliona eura za naknadu štete prouzrokovane neosnovanom osudom ili neosnovanim lišenjem slobode, saopšteno je Danu iz Ministarstva pravde.

Najviše novca zbog nezakonitih hapšenja isplaćeno je 2008. godine, kada je država platila 340.000 eura, a najmanje 2014. godine, kada je po pomenutom osnovu isplaćeno 14.850 eura.

Iz ministarstva su naglasiž da se pomenuti iznos odnosi na vansucsko poravnanje i da cifra od 1,5 miliona nije konačna jer većina podnosilaca zahtjeva po ovom osnovu nije sklopila sporazum sa ministarstvom, već su pravdu potražili u parničnom postupku.

Prema nezvaničnim podacima, u tom periodu je na osnovu sudskih presuda isplaćeno preko pet miliona eura.

“U skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku, Ministarstvo pravde nadležno je za tzv. prethodni postupak vansudske nagodbe sa podnosiocem zahtjeva za naknadu štete za neosnovano lišenje slobode. Članom 499 stav 2 tog zakonika propisano da je oštećeni prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan da se zahtjevom obrati Ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. Ako se na osnovu zahtjeva za naknadu štete ne postigne sporazum, ili Ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. U slučaju da je postignut sporazum samo za dio zahtjeva, oštećeni može podnijeti tužbu sudu i za preostali dio zahtjeva”, kazala je Đina Popović, portparol Ministarstva pravde.

U 2007. je isplaćeno 157.570 eura na osnovu sporazuma koje je Ministarstvo pravde postiglo sa oštećenima. Sledeće godine je isplaćeno 342.254 eura, a 2009. godine je taj iznosi bio 265.850 eura. U 2010. godini isplađeno je 280.200 eura, u 2011. godini ta cifra je iznosila 195.120, a u 2012. godini isplaćeno je blizu 150.000 eura. U 2013. godini isplaćeno je 54.670 eura, tokom 2014. godini 14.850 eura, a u 2015. i2016. godini 27.170, odnosno 48.585 eura.

Ministarstvo pravde ne raspolaže podacima koliko su nadležni sudovi presudili u sudskim sporovima po ovom osnovu.

Iz Građanske alijanse ukazuju da je pitanje neosnovanog lišenja slobode ustavna kategorija i da je kao takvo veoma važno i osjeteljivo pitanje za svaku državu.

“Ovi iznosi nijesu do kraja precizni jer se odnose samo na one zahtjeve za naknadu štete čiji su podnosioci sklopili sporazum sa Ministarstvom pravde. Ali, u slučajevima kada se tužitelj i ministarstvo ne dogovore vodi se parnični postupak i za tu evidenciju je nadležan sud, a ne Ministarstvo pravde. Greške oko neosnovanih pritvora prave se na relaciji policija-tužilaštvo-sud i tu bi trebalo da se uradi bolja analiza, prije svega osnova predlaganja pritvora i obrazloženja prilikom određivanja”, kazao je Zoran Vujičić iz Građanske alijanse.

Takođe, smatra on, ta analiza bi trebala da obuhvati i pitanje da li ima tužilaca i istražnih sudija koji više vole ovu mjeru u odnosu na druge mjere obezbjeđenja prisustva stranaka u sudskom postupku.

“Dosadašnja praksa je pokazala da niko iz pravosuđa nije odgovarao za ovakve stvari. Iako se postavlja pitanje da li ijedna novčana vrijednost može da kompenzuje lišenje slobode i sve one sporedne efekte (osuda društva, gubitak posla itd..), država mora, osim isplate novčane kompenzacije, i da utiče da se ovakve situacije što manje dešavaju u praksi”, istakao je Vujičić.

Ako podnosioci zahtjeva ne postignu sporazum pred Ministarstvom pravde i ljudskih prava, mogu podnijeti tužbu pred nadležnim sudom, a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine. Inače, da bi pritvaranje bilo neosnovano, potrebno je da je postupak obustavljen pravosnažnim rješenjem ili završen pravosnažnom oslobađajućom presudom ili presudom kojom se optužba odbija.

“Cjenovnik” za boravak u zatvoru

Za mjesec dana nezakonitog boravka u pritvoru isplaćuje se u prosjeku od 1.800 do 2.000 eura za one koji nijesu ranije osuđivani.

Za osobe koje su ranije osuđivane prvi put se obezbjeđuje 1.800 eura, a za osobe koje su više puta osuđivane, ali su sada nezakonito lišene slobode, uzimajući u obzir vrstu krivičnog djela, izdvaja se od 600 do 1.500 eura.

Ako lice nije osuđivano izdvaja se 1.700 eura u slučajnu apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja ili odbijanja optužbe usled odustajanja državnog tužioca od daljeg krivičnog gonjenja.ž

DAN