Početna » PG INFO » Aktuelno » Podgoričanin Adnan Radončić ima 19 godina i već PUNE RUKE POSLA
Foto DN

Podgoričanin Adnan Radončić ima 19 godina i već PUNE RUKE POSLA

Dok njegovi vršnjaci tek završavaju srednju školu, biraju fakultete, maštaju o dalekim putovanjima, provode se ili samo sjede skrštenih ruku Adnan Radončić, devetnaestogodišnjak iz Podgorice, već godinu dana radi kao pekar u preduzeću Inpek, pišu Dnevne novine.

Kako je kazao DN, nije htio da čeka, već je slijedio jasno zacrtane ciljeve, da vrijedno radi ono što voli i da u svom poslu napreduje.

Da se trud isplati pokazuje činjenica da su ga kolege brzo prihvatile i zavoljele i da uskoro preuzima ulogu glavnog majstora.

Platom od 550 eura je za sada zadovoljan jer smatra da “to nije loše za naše standarde”.

“Posle godinu dana mogu da kažem da sam veoma zadovoljan poslom. Radim osam sati, ali kada se čovjek navikne nije teško.

Ustajem u pet sati, odem pješke na posao jer nije daleko. Kad dođem, prvo se tjesto zamijesi, vidim šta imamo da radimo, šta nam je sve na spisku. Usavršavam se da budem glavni majstor i već polako preuzimam tu ulogu. Napredak je ključ svega”, ističe Radončić.

Prisjećajući se prvih dana na poslu, kaže da ima samo riječi hvale za svoje kolege.

“Kada sam stigao na posao prvi dan, odmah su tražili da ostanem. Svidio sam im se. Kolege, šefica, direktor, svi su me tako dobro prihvatili kao da sam dugo član te firme. Ophodili su se prema meni sa poštovanjem. Uvijek su mi izlazili u susret. U školi sam dosta naučio, ali na poslu još toliko, ako ne i više”, kaže Radončić.

Praksa je ključna

 

Adnan Radonćić Foto Dnevne novine

U Hemijskoj školi “Spasoje Raspopović” je, kako kaže, naučio sve osnovne vrste rada, a smatra da mu je za posao bila ključna praksa.

“Mi smo obavljali praksu u školskoj pekari koja je dobro opremljena i ima sve što treba da ima jedna mala pekara. Tamo sam naučio sve što ovdje može da se nauči o tom poslu”, priča Radončić i kaže da su đaci njegove škole dobijali veliku podršku svojih profesora.

Slikovni rezultat za pekar

“Profesorica iz prakse nas je stalno podsticala sa inovacijama. Uvijek je uvodila nešto novo, jela iz raznih zemalja, pašte. Sve što je moglo da se radi u toj pekari mi smo radili. Indijski hljeb, francuski. Sve vrste peciva i proizvoda. Mi smo čak pravili i neke čajne kolače, keksiće, grisine itd”, navodi Radončić. On je svoj talenat i afinitete pokazao već na prvoj godini, kada je počeo da pobjeđuje na školskim takmičenjima.

“Prve godine smo momak iz moje grupe i ja osvojili prvo mjesto. Radili smo korpe od mrtvog tijesta. Na drugoj godini smo radili pletenice i tu smo osvojili prvo mjesto u grupnom takmičenju, a zasebno sam osvojio drugo mjesto. U trećoj godini smo radili lisnato tijesto, odnosno kroasan, kada sam takođe osvojio drugo mjesto. Danas radim baš sa lisnatim tijestom, i mnogo mi se sviđa to šta radim”, naglašava Radončić.

Zanati sve popularniji

Komentarišući svoje vršnjake, Radončić kaže da se rijetko ko od njih danas usuđuje da se upušta u radni odnos. Ipak, primjećuje da zanati postaju sve popularniji.

“Vrlo mali broj mojih vršnjaka razmišlja o fakultetu. Oni koji razmišljaju su stvarno dobri učenici, a ovi što samo završe školu eto da imaju, većinom prelaze na zanate. Vidim da djevojke najviše upisuju za frizera, a muškarci za automehaničara. Mislim da u Crnoj Gori treba da se podstakne da se radi sa hranom jer je velika potražnja za tim poslom ovdje. Posebno na Primorju. Mi uvozimo ljude da rade za nas, umjesto da imamo kadrove koji će da nam pomognu da izguramo sezonu. Mislim da bi to bilo idealno za sve. Ljudi bi radili i živjeli bi od toga”, smatra Radončić.

Iako smatra da bi uslovi u nekim drugim evropskim zemljama bili bolji, volio bi da ostane u Crnoj Gori jer mu je tu, kako kaže, cijeli život.

“Za sad mi je plan da ostanem u Inpeku, možda za nekoliko godina da otvorim svoju pekaru i da budem svoj gazda. Želim da napredujem u poslu, da ne stagniram na jednom mjestu, već da nastavim dalje, do nekih većih funkcija. U ovom trenutku mislim da sam napravio najispravniju odluku. Odmah poslije završene škole možete da se zaposlite ako hoćete. Mnogi moji vršnjaci neće da rade. Njih to ne interesuje. Ja sam imao plan da radim i da napredujem, jer ako samo stojimo u mjestu ne možemo ništa da postignemo”, zaključuje Radončić.

Đačka kuhinja odlična ideja

Radončić je pohvalio projekat đačke kuhinje, gdje đaci Škole za srednje i više stručno obrazovanje “Sergije Stanić“ prave užinu za podgoričke osnovce.

“To je odlična praksa jer se hrana pravi u velikim količinama. Tom prilikom stičete veću praksu i iskustvo. U projekat bi trebalo uključiti i druge škole koje rade sa hranom”, kazao je Radončić.

Treba učiti, ali važno je imati i svoj pečat

Tokom rada, priča Radončić, prolazite kroz razne situacije, od kojih su neke komične. Sve to ima za cilj da stičete iskustvo i da budete uspješni u svom poslu.

“Jednom smo zaboravili da stavimo kvasac u tijesto i ono nije moglo da naraste. Ipak, zahvaljujući starijim kolegama uspjeli smo da se snađemo. Razmutili smo kvasac u vodi i njom smo prskali tijesto da bi ono naraslo. Tu je bilo mnogo smijeha, prskali smo komade tijesta kvascem kao djecu u igralištu. To su male tajne, velikih majstora”, priča uz smijeh Radončić. On takođe napominje da je dobro slušati savjete, ali da je u radu dobra originalnost.

“Proizvodu uvijek moraš da daš svoj pečat, nešto što je autentično za tebe, neki tvoj rad. Moje tijesto, na primjer, ne odmara toliko kao kod drugih ljudi. Oni rade po nekim nepisanim pravilima, a ja radim kako mi je lakše. Između svakog preklopa lisnatog tijesta bi trebalo da ima 10 do 15 minuta odmora, a moje tijesto ima sveukupno odmora 30 minuta. Primijetio sam da tako proizvodi bolje izgledaju i budu ukusniji”, kaže Radončić.

Djevojke vole pekare

Poznavanje kulinarskih vještina može biti prednost i u osvajanju djevojaka, što nam je Radončić i potvrdio.

“Do sad nijesam imao negativnih komentara. Mislim da mi je to plus, da djevojke vole pekare. Sve obično kažu da bi voljele da imaju muža koji umije da sprema hranu”, kaže Radončić. On kaže da današnje djevojke nijesu baš vješte u kuhinji, ali da mu to ne smeta.

“Djevojke koje se ne bave time, lošije spremaju hranu. Ima nekih koje to zanima, a kad nečemu posvetite pažnju to ne može da bude loše. Ipak, mislim da većina djevojaka ovdje to ne praktikuje. Nije više kao što je nekad bilo. Ne žele više da uče od majke, već skidaju recepte sa interneta. Ukusi su različiti. Meni to prvenstveno ne smeta. Ako ja znam, to je plus, a ako ona zna to je još bolje”, kaže Radončić.

(Izvor: Dnevne novine)

Check Also

“Dan djeteta” u nedjelju u KIC-u

U nedjelju 19. novembra Banka hrane Crne Gore  u KIC ” Budo Tomović ” u ...

PODGORICA: Vidite li nešto neobično na fotografiji? Pogledajte bolje! (FOTO)

Fotografija koju je portalu Volim Podgoricu poslao čitalac reporter, sigurno će raznježiti svakoga ko voli ...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *