Godišnjica ubistva Saše Pejanovića

Porodica bivšeg jugoslovenskog bokserskog reprezentativca tvrdi da ni nakon ovoliko vremena od njegove smrti nije razjašnjeno zašto je došlo do hladnokrvne likvidacije i ko je naručilac brutalnog ubistva.

Ističu kako je očigledno da se neko dobro pobrinuo da njegovo prebijanje u betonjerci 2008. godine po svaku cijenu zataška, jer su dobro znali da je Saša hrabar i pravedan, te da će razotkriti šta se tamo dešavalo.

Na Pejanovića je 30. maja 2011. godine, na Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici, pucao pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i njegov komšija Zoran Bulatović (41), koji je potom uhapšen.

Pejanović je široj javnosti postao poznat kada je uhapšen nakon demonstracija protiv odluke Vlade Crne Gore da prizna nezavisnost Kosova u oktobru 2008. godine u Podgorici. Nakon što se sam predao policiji, Pejanović je brutalno pretučen u podgoričkoj betonjerci, a osobe koje su učestvovale u njegovom prebijanju ni dan danas nijesu otkrivene, iako je on tada tvrdio da su bili maskirani i obučeni kao pripadnici specijalne ili posebne jedinice MUP-a Crne Gore.

„Mi znamo ko je povukao obarač, ali ne znamo zašto i po čijem naređenju. Nejasno je zašto je Bulatović odmah nakon ubistva mog brata prvo pozvao tadašnjeg direktora policije Veselina Veljovića. Ako ga je privatno zvao, to znači da su on i Veljović imali neki dogovor, a ako je, pak, u pitanju bio službeni poziv, znači da je on postupao po naređenju službe. U svakom slučaju, neko se dobro pobrinuo da se afera „Betonjerka” zataška“, kazala je prije tri godine sestra ubijenog Saše, Tanja Pejanović.

„Očigledno je da nekome nije bilo u interesu da se sazna ko je naložio prebijanje i šta se sve tamo dešavalo. Da je slučaj prebijanja mog brata u betonjerci riješen na vrijeme, a vinovnici tog zlodjela adekvatno kažnjeni, Saša bi danas bio živ. Očigledno je da su neki „moćnici” pokušali da naručenim ubistvom zatašakaju svu priču oko prebijanja, jer su znali da se Saša neće nikad povući“, dodala je Pejanovićeva.

Aleksandar Pejanović je više puta tvrdio da mu je u Crnoj Gori ugrožena bezbjednost. Saša sa sestrom Tanjom je jedno vrijeme je živio u Srbiji. Nakon što je odlučio da se vrati iz Beograda tražio je od crnogorske policije da mu garantuje bezbjednost, što je i učinjeno, ali je, nažalost, pripadnik SAJ-a Zoran Bulatović nedugo zatim u njega ispalio smrtonosne hice.

Tanja ističe da je njen brat bio nadasve hrabra i jaka ličnost, veliki vjernik i borac za pravdu, što ga je očigledno i koštalo života.

„On je bio neka vrsta savremenog viteza, dostojanstven i dosledan u svojim stavovima i opredjeljenjima bez obzira na tešku situaciju. Vjerovao je u istinu i da ako se on sam ne bori za nju ne može da funkcioniše, što ga je koštalo života. „Policijska mafija” je to znala i zato su očajnički tražili osobu koja će ga ukloniti i koja će preuzeti na sebe svu odgovornost kako bi oni ostali čisti“,  rekla je Tanja.

Ona je navela da je Saša bio svjestan da je stalno pod nadzorom i da mu prisluškuju telefon. Takođe je izbjegavao konflikte, jer je bio svjestan svoje situacije i činjenice da bi i najmanja greška mogla skupo da ga košta.

(IN4S)