Početna » ŽIVOT + » Djeca i roditelji » MOJOJ MAMI… OPROSTI MI…

MOJOJ MAMI… OPROSTI MI…

Jutros sam svojoj majci rekla:
– “Molim te, ne mogu pričati isprazne priče uz kafu, volim ćutati. I da, neću jesti ništa, ni najmanje me nije briga što ćemo kuvati i… znam da te bole ruke, ne trebaš petnaesti put jutros ponavljati”.
Bez riječi je otišla od mene.
Bi mi žao k'o ćuki istog trena. Potražih je kraj masline, sjedila je mirno ispod zraka kasnojesenjeg sunca. Uputih joj osmijeh i rekoh:
“Hoćemo li kupiti Voltren mast, dobar je za bolove, evo ja ću skuvati ručak, vidi sunca konačno…“
Ne rekoh joj oprosti. Nabrojih milion sinonima za oprost. Hiljadu ispraznih kompenzacija.
No ne izustih…
A njeno lice granu od sreće s milion refleksija sunca. Zasjeni sva proljeća. Bez “oprosti”.
Pa se upitah, kakvi smo to mi ljudi. Zašto je ne mogu jednostavno zagrliti i prošaputati čarobnu riječ?
Zašto glupasto kompenzujem molbu za oprost Voltarenom? Lakše je kupiti kremu, nego nanijeti gel od istinskog kajanja na rane onih koje smo povrijedili.
Lako je udariti šamar onom ko ti neće vratiti. Lako je povrijediti onoga ko te bezuslovno voli, jer znaš da će te uvijek voljeti.
I praštati i bez onog “oprosti”.
Ali ima u narodu ona poslovica: „Možeš kako hoćeš, al’ ne možeš dokle hoćeš“.
Ima u narodu sva mudrost, jednostavnim, kratkim istinama satkana.
A možda ovoga trena kometa udari Zemlju.
Možda ovoga trena stane srce osobe koju smo povrijedili računajući unaprijed na oproštaj. Možda ovog trena ta osoba nestane zauvijek iz našeg života.
Što onda?
Možda ostatak života provedeš gledajući u nebo, možeš iz petnih žila vrištati tu prokletu, tešku a tako jednostavnu riječ “oprosti”, plakati, vikati. Uzalud, neće te čuti.
Jer je otišla.
Umorna od prokletih riječi koje olako kažemo onima koji nas vole.
 
Pod garancijom oprosta.
 
Imaju li ljubav i oprost garantni list, rok trajanja?
Nemaju. Ali ima ga vrijeme.
A ono curi, bespoštedno, dok mi nijemo gledamo one koji nas bezuslovno vole i mislimo da će uvijek biti tu. Jer računamo na to da oni znaju da ih volimo, da riječi ne znače ništa. A riječ zna biti oštrija i bolnija od mača.
 
I zato…
Zagrli one koje si povrijedio.
Ma bolan, zagrli jako, da nestanu sve teške riječi, odlete u nebo.
I do vraga, izgovori tu prokleto jednostavnu riječ. Oprosti..
 
Nije teško…probaj.

Check Also

JEDNA JE MAJKA: Utrčala u zapaljenu kuću da spasi dijete!

Majka je završila sa opekotinama trećeg stepena nakon što je uletjela u kuću u plamenu ...

PODGORIČANKA RASPLAKALA REGION Krstinja progovorila o gubitku majke: Plačem kad niko ne vidi

Harizmatična Podgoričanka ostala je bez majke kada je imala deset godina, a uspomene na nju ...

1 komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *