Saša Đorđević o Draženu Petroviću: “Da, rekao mi je da nikad neću igrati za Jugoslaviju, Duda Ivković me zaista nije vodio na turnir, ali danas razumijem…”

Nakon osvajanja srebrne medalje na Eurobasketu, selektor Srbije Aleksandar Đoršević posvetio se klupskim obavezama.

Sa Bajernom je na turniru u Zadru, gdje je u razgovoru za hrvatske medije kazao da je vođenje selekcije Srbije njegova misija.

“Ne vuče me novac nego strast. Reprezentacija mi je dala puno dok sam bio igrač, daje mi puno i sada dok sam selektor”, kazao je Đorđević.

Neizbježna tema razgovora sa Đorđevićem je rivalstvo sa hrvatskom i podsjećanje na neka dešavanja u prošlosti.

Atina 1995. godine i trenutak kada hrvatska selekcija silazi sa postolja je treje jedan od najupečatljivijih momenata u istoriji odnosa dvije zemlje.

“Bilo je napeto, između nas i njih za večerom bili su postavljeni drugi stolovi, zvali smo ih “EU stolovi”. Međutim, itekako smo se družili i do danas smo ostali dobri prijatelji. To nam niko ne može oduzeti. Isforsirano su nas razdvojili, ali naša prijateljstva prije raspada države su mnogo dublja i iskrenija. Spaja nas ono što smo zajedno proživjeli”, kaže Đorđević.

Dvije godine kasnije, Đorđević je trojkom u posljednjoj sekundi donio pobjedu tadašnjoj SR Jugoslaviji nad Hrvatskom.

“Trojka Hrvatskoj na Eurobasketu značila mi je mnogo jer je bila prekretnica za naš srpski, u ono vrijeme jugoslovenski košarkaši put. Ko zna što bi bilo da je bilo obrnuto. O tome niko ne razmišlja”, rekao je Đorđević.

Ponovio je da je Slovenija zasluženo osvojila zlato u Istanbulu, ali naglasio da je rano za poređenja između Luke Dončića i Dražena Petrovića.

“Niko se ne može upoređivati i mjeriti sa Draženom, on je bio najbolji. Dončić je čudo, ali svoj je igrač i neka ide svojim putem. Sazrijeva brzinom svjetlosti, Real mu u tome pomaže i biće jedan od najboljih”, rekao je Đorđević, koji je ponovio i da je istina da svojevremeno zbog Dražena nije mogao da igra za reprezentaciju SFR Jugoslavije.

“Da, rekao mi je da nikad neću igrati za Jugoslaviju, Duda Ivković me zaista nije vodio na turnir, ali danas razumijem. Trebalo je povesti još nekog ko je jak u obrani, a Dražen je uvijek mogao postići 40 poena. To su bila sportska rivalstva i bila su vrijedna. Nisam htio igrati sa Draženom nego protiv njega, tako je bilo i s Rađom ili Kukočem”, zaključio je Đorđević