U podgoričkom Višem sudu, nakon rekonstrukcije ubistva braće Davorina i Danijela Ćulafića, nastvaljeno je suđenje okrivljenom za navedeno krivično djelo Mašanu Čoguriću, pred sudskim vijećem sudije Vesne Moštorkol. Otac ubijene braće Ćulafić tražio je danas izuzeće sudije Moštrokol, jer smatra da je pristrasna prilikom suđenja.

Prilikom gledanja snimka rekonstrukcije u maloj sudnici Višeg suda, vidjelo se kada je Čogurić upitan da li može da uđe u ložu lokala gdje je sjedao i gdje se ubistvo desilo, rekao je da ne može.

“Ne mogu da uđem u ložu jer se psihički loše osjećam. Posmatraću rekonstrukciju iz daljine”, kazao je Čogurić.

Nakon rekonstrukcije krivičnog djela, porodica Ćulafić imala je primjedbe jer otac braće Ćulafić nije mogao neometano da prati tok rekonstrukcije, jer ga je kako kaže, remtila nepoznata osoba, za koju misli da je policajac u civilu.

“Toj osobi sam pokušavao da objasnim da ja nisam osumnjičeni, već da je to Čogurić Mašan”, rekao je otac braće Ćulafić.

Rekonstrukcija ubistva bez dva svjedoka

Rekonstrukcija ubistva braće Ćulafić desila se 11. septembra u lokalu “Moskva”, a predhodno je odložena zbog nepojavljivanja glavnih svjedoka Radene Milovanović i Mijata Marijanovića.

Moštrokol je odredila da rekonstrukciji prisustvuje vještak medicinske struke dr Nemanja Radojević, balističar Božidar Bakić i svjedoci Erna Baković, Senada i Edin Kolašinac, Ana Medojević, Radena Milovanović i Mijat Marjanović.

Tokom višečasovne rekonstrukcije, četvoro svjedoka pokazivalo je gdje su bila kritičnog dana braća Ćulafić i okrivljeni Čogurić, a dva svjedoka se nisu pojavila.

Ukinuta presuda od 13 i po godina zatvora

Nakon što je Apelacioni sud ukinuo presudu kojom je Čogurić osuđen na 13 i po godina zbog ubistva braće Ćulafić  15. februara 2014. godine, na Starom Aerodromu u lokalu “Moskva”, taj predmet je dodijeljen sutkinji Moštrokol.

Prvostepenu osuđujuću presudu donio je sudija Vladimir Novović, koji je ocijenio da je Čogurić teško ubistvo počinio u prekoračenju granica nužne odbrane. U žalbenom postupku, zastupnik optužbe je zastupao stav da optuženi nije pucao u njih u nužnoj odbrani, dok je Čogurićev advokat isticao da se radi o školskom primjeru tog instituta, jer je njegov branjenik bez svoje krivice doveden u stanje u kome nije imao izbora.