10 stvari koje je svaki PRAVI PODGORIČANIN(KA) uradio MAKAR JEDNOM
Podgorica je, u globalnim okvirima, mali grad. Kasaba, rekli bi Podgoričani. Ipak, mali grad je najveći crnogorski grad u kojem sada živi najmanje onih koji sebe zovu “pravim Podgoričanima”. Neki vole da se okite titulom “Staropodgoričanin” kao ordenom koji im prirodno pripada.
Poznajući ih, i upoznajući, došli smo do najmanjeg zajedničkog imenitelja “pravog Podgoričanina/ke”.
- Svaki pravi Podgoričanin gine za “Budućnost”. Nismo upoznali nijednog koji navija za neki drugi klub. Zna svaku postavu od nastanka kluba i bio je, uglavnom, na svim utakmicama, prvo sa tatom, pa onda sa sinom.
- Ima makar jednog kuma ili najboljeg prijatelja druge vjere – muslimani pravoslavce, a pravoslavci muslimane. Obilaze se i posjećuju na vjerske praznike i kunu se jedni u druge.
- Makar jednom u životu je ispričao vic na račun Kolašinaca i Beranaca u Podgorici. Pravi Podgoričanin je, ipak, makar jednom zalegao za prava svakog sugrađanina, ma odakle da su doselili.
- Svakom Staropodgoričaninu je Ribnica “sveta rijeka Gang” pa i kada je u njoj više plastičnih kesa nego vode.
- Kada mu/joj kažete Karver, nema pojma gdje je to. Za njega/nju je to još uvijek Banja.
- Svaki pravi Podgoričanin je makar jednom u životu pošao vozom na kupanje u Sutomore.
- Kada Podgoričanki kažeš: Mala, lijepa si!, ona ti je makar jednom odgovorila: Makse tamo, nemoj da ti zovem sad brata!
- Podgorica mu/joj je bila ljepša prije 30 godina, i još je zove Titograd.
- Kad prolazi pored srušenog Kina “Kultura” ili Hotela “Crna Gora” srce mu se stegne.
- Svete riječi svakog pravog Podgoričanina/ke su: Budučnost, Stara varoš, Ribnica, Sat kula, boza, baklava, tufahije, turska kafa. Ako im kažete “dojč” odgovaraju da “nemaju pojma što je to”.
Ako se slažete, podijelite sa prijateljima, i dodajte ako smo mi nešto zaboravili!
(Volim Podgoricu)
Zaboravili ste ” Ostroga mi ” pod deset
Jesu, jesu
Pa od ovih 10 otprilike 7 ste promašili.
Ja sam staropodgoričanin (u stvari to je moj otac, ja sam rođen u Titogradu) ali nemam kuma muhamedanske vjeroispovijesti, niti ima ijedan moj rođak. Ne kunem se ostrogom i nikad ne kažem saHat kula. Za nas je to uvijek bila sat kula i nikako drugačije. Ne idem ni kod koga na bajram niti ikog od muslimana zovem na sv. Nikolu. Ne jedem baklavu i ne volim pjesme vezane za podgoričku starogradsku muziku. Jednostavno, odrastao sam uz rock and roll, pop, blues, soul i disko muziku. Staro podgoričani su kao i ostali svijet. Ima nas različitih. Ostavite se onih koji se kite nekakvim “plemstvom” iz doba kada je ovdje vladao islam. U suštini ti su ljudi bili turski izmećari a sada glume nekakvu aristokratiju.
Svaki pravi podgoricanin se bar jednom okupao u Moraci ili se bar jednom spustio od mosta Blaza Jovanovica do “Brijecanske” .. to je dragi moji jedna od najvecih karakteristika svakog podgoricanina “pravog”…