Pojedina istraživanja rađena u zapadnim zemljama pokazuju da su u poslednje vrijeme djevojčice duplo prisutnije u internet komunikaciji od dječaka, što sa sobom nosi brojne negativne posledice.
Naizgled bezazlene prepiske sa strancima na društvenim mrežama u Srbiji se sve učestalije završavaju nestancima, pa čak i tragedijama. Ko je tome kriv?
Biljana Savić (27) iz Paraćina koja je nestala 21. januara sa svojom dvoipogodišnjom ćerkom Anastasijom i prepala porodicu idejom da je više nikad neće vidjeti zapravo je, kako se ispostavilo, pobjegla kod drugog muškarca, koga je najvjerovatnije upoznala preko Fejsbuka.
Pomišljajući na najgore, njen nevjenčani suprug i majka alarmirali su javnost pokušavajući da Biljani uđu u trag, a nije ih umirila ni poruka kojom im je ona četiri dana nakon nestanka javila da je “dobro i da je više ne zovu”.
Prije mjesec dana, sličan epilog je imala i priča o Nini Živković, učenici osmog razreda iz Resnika, koja je pobjegla od kuće nakon svađe sa majkom. Nina je nađena tri dana kasnije u Šapcu, kod mladića kog je upoznala takođe na Fejsbuku, a u toku potrage za njom njeni školski drugovi prepričavali su kako je Nina preko ove drušvene mreže stupila u kontakt sa “nekim starijim muškarcem”, pretpostavljajući da je pobjegla sa njim.
Za razliku od Biljane i Nine, koje je hirovitost koštala samo osvanjivanja u novinskim stupcima,Ivana Podraščić (14) iz Batajnice svoju neopreznost platila je životom. Beživotno tijelo ove nesrećne djevojčice, za kojom je policija tragala puna tri mjeseca, nađeno je 6. oktobra prošle godine u napuštenoj kući u Rakovici, u kojoj ju je silovao i ubio drvenom motkom višestruki silovatelj i ubica Darko Kostić (39) iz Beograda.
Kako je naknadno sam priznao policiji, monstrum je Ivanu upoznao na Fejsbuku, mjesecima prije ubistva.
Slična sudbina umalo je zadesila i Beograđanku Mariju Stamatović (17) koju je policija, u avgustu prošle godine, nakon šestodnevne potrage našla u stanu njenog mladića, koji se sa svojom porodicom bavio podvođenjem djevojaka, uz to ih primoravajući da kradu i prose.
Marina je pobjegla od kuće kako bi otišla kod njega, jer su joj roditelji branili da kontaktira s njim, nakon što su otkrili da ga je upoznala na Fejsbuku i načuli da je uključen u različite kriminalne aktivnosti.
U ovakve slučajeve mogla bi biti podvedena i N. K. (16) ćerka Danijele Klječanin iz Šida, koja je prije dvije godine prijavila majku za nasilje u porodici jer joj je zabranila da koristi Fejsbuk. Kako je tad njena majka rekla za medije, N. K. je često upadala u nevolje, zbog čega je pokušala da je zaštiti od kontakta s nepoznatim i opasnim ljudima.
Nakon što je prijavila majku policiji, Centar za socijalni rad je devojčicu naprečac oduzeo i smjestio u hraniteljsku porodicu, iz koje je potom pobjegla kod nepoznatog mladića. Dvije nedjelje kasnije, tinejdžerka je auto stopom došla u bolnicu u Šidu drogirana, navodeći da je “kod dečka u stanu progutala neku tabletu”.
Prema rečima sociologa Olivere Pavićević, opasnost od onlajn kontakta i društvenih mreža je višestruka, a mogućnost za skretanje na stranputicu velika.
– Djevojke su otvorenije, a samim tim i sklonije odavanju različitih podataka, koje brojni korisnici društvenih mreža koriste za različite kriminalne aktivnosti. Uz to, slabljenje porodice i roditeljske kontrole dovelo je do toga da mladi, a posebno djevojke, iz disfunkcionalnih porodica, u tim kontaktima sa nepoznatima traže spas i utočište, što je samo po sebi potencijalno opasno, jer nikada ne mogu da znaju kako će se kontakt sa potpunim strancem završiti – naglašava Pavićevićeva.
Ona ističe da se ovaj problem, koji je u velikoj mjeri nesavladiv, može barem djelimično riješiti edukacijom mladih i njihovih roditelja, dok je s djecom nužno raditi kako u okviru škola, tako i u samoj porodici.
(Telegraf.rs)
very nice post, i undoubtedly adore this amazing site, continue it