Home / NOVOSTI / Društvo / Djeca s dijabetesom ne mogu čekati tendere

Djeca s dijabetesom ne mogu čekati tendere

Broj djece oboljele od dijabetesa – tip 1 u Crnoj Gori je posljednjih godina u stalnom porastu. Ovih dana aktuelna je priča o potpisanom ugovoru sa privatnim apotekama, prema kojem će pacijenti sa receptom moći da lijek uzimaju i u privatnoj apoteci po istom sistemu kao u državnoj. Međutim, probleme djece dijabetičara se time problem ne rješava.

Da bi bolest bila pod kontrolom, neophodna je precizna i kontinuirana regulacija koncentracije glukoze u krvi. To se obezbjeđuje insulinskim terapijama, koje da bio bile pravilne, prije njih mora se mjeriti prisustvo šećera u krvi, a za to su neophodne trakice.

Radiju Anteni M za pomoć se obratio slušalac Jurica Žarković koji ima osmogodišnje dijete sa dijabetesom.

“Riječ je o dijabetes menitusu tip 1. On zahtijeva ubrizgavanje insulina u potkožno tkivo pacijenta. Nije dakle riječ o tipu 2, već o tipu 1, insulin zavisnom dijabetičaru, koji je totalno zavisan od terapije koju mora da prima. Bolesnici, kao što je moje osmogodišnje dijete, jednostavno ne mogu čekati da budu ni sat-dva bez insulina i trakica za mjerenje glikemije u krvi”, kazao je Žarković.

Država je za pacijente do 18 godina obezbijedila po 100 trakica na mjesečnom nivou. Upravo u tome, prema riječima Žarkovića, jeste problem. Prvo, tih 100 nije dovoljno, a ni to često ne može da uzme u državnoj apoteci, jer ih nema. Da li je posrijedi tender ili nešto drugo, Žarković ne zna, ali kaže:

“Ovdje pričamo o bolesnicima kojima je taj lijek potreban za goli život. Oni nemaju toliko vremena da čekaju ni sat, ni dan, a ne tendere ili ne znam ni ja šta. Ako država ne može da nabavi dovoljno trakica, moraju da naprave neki modus, neku alternativu gdje i kako da svojoj djeci nabavimo lijek koji im je potreban da prežive.”

Kada, ipak, onih 100 trakica uzme na recept, Žarković, a i ostali sa sličnim problemom, opet moraju nekako da nabave još makar 50 trakica. Za to postoji samo jedan način – preko veze.

“Dva puta mi se do sada desilo da odem u državnu apoteku sa receptom da uzmem 100 trakica i nemaju. Država se jednostavno nije potrudila dovoljno da na vrijeme nabavi odgovarajuće medikamente. Na taj način dijete od osam godina ostaje bez lijeka koji muje neophodan. Insulin je nešto što ne možete da odete u apoteku i kupite kao bombon. Tim možete nekog da ubijete. Ja bez recepta ne mogu da odem u apoteku i jednostavno kupim to što mi fali. Meni fali 50 trakica, a da ne pričam kako je onim roditeljima koji iz straha da im dijete ne padne u komu mjere češće nego što treba, to je naravno opravdan strah. Ne ostaje mi ništa drugo nego da to preostalo tražim preko veze, poznastava, da molim da mi sačuvaju i daju ispod žita jednu kutiju trakica ili jedan špric insulina. Sve to je, naravno, zakonski zabtranjeno, ali šta drugo da radim? Nije trakica ili insulin nešto što moje osmogodišnje dijete može da čeka i da ja to odgodim za sat dva ili za sjutra, već je to nešto što mom djetetu treba da preživi. Nešto što mu je 100% neophodno”, požalio je Žarković.

I novi ugovor koji je potpisan sa privatnim apotekama, dakle, ne može pomoći dijebetičarima do 18 godina, jer insulin je moguće uzeti samo na recept, a recept kaže 100 trakica, koje nijesu dovoljne.

U radiju Antena M, dok čekaju odgovor nadležnih u vezi sa tim, kontaktirali su i Valentinu Kalinić iz NVO Plavi Krug, koja im je kazala da su nevladine organizacije koje se bave tim problemom nekoliko puta upozoravale nadležne na problem, ali bez odgovora.

Trakice i insulin maloljetnicima nijesu luksuz već nešto što im je neophodno za život, ističe.

“Postoji uvijek alternativa, neka druga vrsta trakica, ali to se sve plaća. Šta mislite kako je onim roditeljima koji ne samo da nemaju veze da to nabave i kupe, nego i nemaju novca da kupe svom djetetu nešto što mu je neophodno? Na mjesečnom nivou govorimo o cifri preko 100 eura”, nagasila je Kalinić.

Ona je dodala da do 18. godine tih 100 trakica je obezbijeđeno, ali nakon 18. godine bolesno dijete neće ozdraviti, a sve će onda morati da kupuje.

“Uzmemo li u obzir činjenicu da to dijete možda hoće da studira, a ako još i uz to ne radi ili ako je u porodici sa slabim platežnim moćima, kako on da se liječi? Jednostavno smo u situaciji da oni koji hoće da se liječe imaju ogroman problem kako to da uspiju”, kazala je sagovornica Antene M.

Kalinić kaže da svaka država dvije trećine sredstava koje odvaja za dijabetičare daje za komplikacije uzrokovane neliječenjem, što govori da je neophodna i boja edukacija o posljedicama neliječenja.

Ona apeluje na nadležne da problem koji imaju roditelji djece dijabetičara posmatraju kao svoj i nađu rješenje da onima koji žele da se liječe, to i obezbijede.

(Rtcg)

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com