PRIČA: U životu uvijek moraš znati kuda si krenuo, jer možda si već tamo!
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
„Ne treba nam dugo.”.
„A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice.
„Pa šta radite s tolikim slobodnim vremenom?”
„Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodne provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!”
Gospodin turista im predloži: „Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći – lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
„I šta onda?”
„Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno s velikim proizvođačima. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Meksiko Siti, Los Anđeles ili čak Njujork! Iz tih gradova možete voditi svoj novi posao!”
„Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
„Dvadeset do dvadeset pet godina”.
„I onda?”
„Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom donica i zaraditi milione!”
„Milione? Stvarno? A onda?”
„Onda možete otići u penziju, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
„Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?” – upitaše Meksikanci.
(SRBIJAPRESS)
