600 Crnoogoraca promijenilo ime za 15 mjeseci

Od 1. januara 2014. do 18. marta ove godine gotovo 600 građana Crne Gore je kod MUP-a podnijelo zahtjev za promjenu imena. Zahtjev za promjenu imena podnijela su 482 punoljetna građanina, odnosno 112 maloljetnih.

Iz MUP-a su podsjetili da je procedura za izvršenje promjene u registru rođenih po osnovu mijenjanja imena uređena Zakonom o ličnom imenu koji definiše pojam, stukturu, određivanje, korišćenje i promjenu ličnog imena državljanina Crne Gore.

“Lično ime, samo prezime ili samo ime, može se promijeniti nakon promjene porodičnog ili ličnog statusa – usvojenja, utvrđivanja očinstva ili materinstva, sklapanja, razvoda ili poništenja braka, ali i po zahtjevu. Zakonom je propisano da punoljetno lice promjenu može izvršiti na lični zahtjev, a maloljetno na zahtjev njegovog zakonskog zastupnika. Ako promjenu imena maloljetnog lica zahtijeva jedan roditelj, uz zahtjev prilaže saglasnost drugog roditelja, a ako promjenu ličnog imena zahtijeva staratelj maloljetnog lica, prilaže se odobrenje organa starateljstva. Zakon takođe propisuje da je za promjenu imena maloljetnog lica koje je navršilo deset godina, a koje je sposobno da izrazi svoje mišljenje, potrebna i njegova saglasnost”, saopšteno je Danu iz MUP-a.

Organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove odlučuje rješenjem o zahtjevu za promjenu imena, na koje ponosilac, ukoliko nije zadovoljan, može upututiti žalbu Ministarstvu unutrašnjih poslova. Zakon predviđa i razloge zbog kojih se promjena imena neće dozvoliti.

Psiholog Radmila Stupar Đurišić objašnjava da ime predstavlja veliki dio identiteta čovjeka. Po njenim riječima, promjena imena sa psihološkog stanovišta pametna je odluka, jer čovjek mijenja ono čime je nezadovoljan.

Ona je kazala da se čovjek poistovjećuje sa imenom, navodeći da je to verbalna komponenta same osobe.

Sociolog Srđan Vukadinović smatra da neko ne treba da se stidi svog imena, već da ga nosi sa ponosom. Pored nezadovoljstva imenom koje su jednom licu dali roditelji, kako kaže, ima i drugih razloga za promjenu imena.

“Neko je nezadovoljan iz određenih razloga, ne sviđa mu se ime i smatra da bi mu neko drugo bolje pristajalo, možda u sredini u kojoj su različiti jezički i moralni kriterijumi, možda je izložen podrugivanju zbog tog imena. Naravno, to treba shvatiti. S druge strane, kada se mijenja ime, teži se nekoj promjeni identiteta. Bez obzira kakvo je ime, dopadalo se nekome ili ne, koliko god bilo izloženo hvalospjevima ili porugama, onaj ko ga ima treba dostojanstveno da ga nosi”, smatra Vukadinović.