“Mačor u čizmama” u KIC-u
Gradsko pozorište Podgorica će 24.maja sa početkom u 12 sati u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović”, igrati predstavu “Mačor u čizmama” po tekstu Igora Bojovića, u režiji Gorčina Stojanovića.
Gorčin Stojanović: režija, izbor scenografije i muzike
Marija Marković: kostimografkinja
Irena Šarović: koreografkinja
Mihailo Radonjić- muzičar
Glumci:
Dubravka Drakić, Emir Ćatović, Dejan Đonović, Branimir Popović, Jelena Simić, Sanja Popović, Branka Femić, Pavle Ilić, Božidar Zuber, Anđelija Rondović i muzičar Mihailo Radonjić
O komadu:
Komad „Mačor u čizmama“ Igora Bojovića nastao je upravo preoblikovanjem te poznate bajke u kojoj je Bojović zadržao najbitnija svojstva bajke i njene fantastične elemente, ali i inkorporirao svojstva drugih književnih vrsta. Sačuvao je njenu prepoznatljivu atmosferu, ali i pomjerio je prema realističnom okruženju savremenih zbivanja, koje se očituju u jeziku i stilu.
Bojović brani dva svijeta, svijet tradicionalne bajke i novu dramsku vrstu prilagođavajući je okolnostima modernog svijeta.
Za “Mačora u čizmama”, komad koji u podnaslovu ima naziv “herojska komedija” ,Bojović je dobio Sterijinu nagradu 1995. godine.
Riječ reditelja: Gorčin Stojanović
“Mačor u čizmama“ priča je o ključnim temama: ljubavi, smrti, prijateljstvu, solidarnosti, odvažnosti, a iznad svega – čestitosti. Kako uspeti u životu, a ne izneveriti čistotu srca? Šta je ono nešto treće, izvan „udela čuda i truda“, što čoveka čini čovekom u punom smislu? Kako ostati čestit u surovom svetu? I kako se nositi sa trošnošću tela i duha, sa nestankom, konačnim odlaskom? Da li to nisu dečije teme? Ne pitaju li se deca o stvarima prvim i poslednjim?
Pisac ne dopušta da se bude razmažen oko ovih pitanja, on je strog, i ne želi da bajku svede na priču o dobru i zlu, jer bajke nikad nisu samo o tome, štaviše – nikad nisu o tome: to je samo klin u čorbi, a pravi sadržaj je ono što nas duboko dira i uznemirava bez obzira na uzrast. Kako živeti, kako biti, kako otići?
Pitanja su velika, jer male priče nisu za malu decu. Uostalom, samo odrasli pristaju na priče za malu decu. Zato što su zaboravili da su samo velike priče i važne i nežne i zabavne. Velike priče su priče za decu i osetljive. To je ova priča.
