KO ŠTITI RADNIKE U CRNOJ GORI: Rade i ćute o izrabljivanju, plaše se otkaza! Gazdama izrabljivačima niko ništa ne može

Sumorne priče radnika zaposlenih u mnogim kompanijama najčešće ostaju u porodičnom krugu ili za kafanskim stolovima među prijateljima, jer samo se rijetki usuđuju da javno progovore o kršenju prava, jer to znači i otkaz.

“Ponekad pomislim šta sam ja Bogu zgriješila da se ovako patim, ali se odmah sjetim da imam dvoje djece i nezaposlenog muža i da mora tako. Stisnem zube, zasučem rukave. Može biti i gore.

Istovariću dva kamiona robe, posložiti rafove, polijepiti cijene, a kad sam slobodna staću iza rashladne vitrine da uslužim kupce suvomesnih proizvoda. Sve ovo staće u mojih osam i više radnih sati, u prekovremene koji mi se ne plaćaju i praznike koje ne praznujem.

Ovaj rob odmoriće jedan dan mjesečno i sedam dana koliko imamo godišnjeg odmora. U međuvremenu ću svoju djecu gledati samo dok spavaju i poljubiti muža usput. Ovo je moj život”, kaže 32-godišnja trgovkinja, koja kao stotine njenih koleginica i kolega radi u uslovima koje savremeni svijet prezire.

Pobjedina sagovornica, koja je željela da ostane anonimna zbog straha da ne ostane bez posla, poslije 13 godina rada u jednoj od crnogorskih megatrgovina, koja je u međuvremenu promijenila četiri vlasnika, kaže da je umorna od svega. Posljednji udarac bio je kada je, kao i njene koleginice i kolege, novi poslodavac uslovio da potpišu blanko rješenja o sporazumnom raskidu radnog odnosa da bi ih nova firma ponovo zaposlila.

“U firmi sam skoro od njenog osnivanja, kada su u gradu u kojem živim imali svega tri radnje. Prošla sam sva radna mjesta i sve sektore. Bila sam i šefica prodavnice i radila kao da je moja. Ne gledam ni Sunca, ni Mjeseca priča ona. Najgore je, kako dodaje, što u svakom trenutku može ostati bez posla, jer ima ugovor koji poslodavcu to omogućava. Sve su nas slagali. Nijesam znala šta potpisujem. Nijesam čitala. Poslije mi je koleginica kazala da nas sve mogu otpustiti kad žele jer smo to potpisale. Crni je ovo život”, kaže ona.

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković potvrđuje riječi naše sagovornice i navodi da na osnovu velikog broja anonimnih dojava znaju da znatan broj zaposlenih radi „pod pritiskom blanko sporazuma o raskidu ugovora o radu, koje su morali da potpišu kako bi eventualno dobili ugovore o radu na neodređeno vrijeme koje su poslodavci bili dužni da zaključe sa njima na osnovu izmjena Zakona o radu”.

Prema njegovim riječima, u takav ugovor poslodavac može kad poželi unijeti datum obraćanja za raskid.

“Naše kolege, koje su u takvom statusu i koje znaju da poslodavac raspolaže sa mogućnošću raskida radnog odnosa u svakom trenutku, nemaju niti dostojanstvene uslove za rad, niti mogu da se obrate za zaštitu svojih prava, niti da se sindikalno organizuju”,  rekao je Keković.

On je podsjetio da je USSCG nedavno pokrenula kampanju protiv potpisivanja blanko sporazuma o raskidu ugovora o radu. U toj asocijaciji očekuju da će im se u akciji pridružiti tužilaštvo i inspekcija rada i da će poslodavci koji budu tjerali radnike da potpisuju takve ugovore biti oštro sankcionisani.

Generalni sekretar USSCG kaže da su „blanko otkazima“ najviše pogođeni radnici u trgovinama.

“Oko 40.000 radnika, koji rade u sektoru trgovine, skoro da i nijesu sindikalno organizovani. Upravo zbog te činjenice da nemaju nikakvu potporu i zaštitu, pravne savjete, oni su podvrgnuti jednoj takvoj anomaliji i ogroman strah postoji među njima da se obrate sindikatu”,  rekao je Keković, pojašnjavajući da su spremni za anonimne prijave.

(Izvor: Pobjeda/foto: ilustracija)