SVE što treba da znate o novoj Zemlji, divno i krasno, ali…

NASA-ini naučnici juče su objavili otkriće planete Kepler 452b, od juče poznatog i kao “Zemlja 2.0”, planete najsličnije Zemlji u našoj galaksiji.

Nakon godina analiziranja podataka prikupljenih sa teleskopa Kepler i još više analiza i rada ovdje na Zemlji, naučnici su potvrdili postojanje te udaljene planete, koja je najsličniji Zemlji od svih dosad otkrivenih, piše Independent. Iako je predaleko da bi se snimila, napredna NASA-ina tehnologija omogućila nam je da saznamo iznenađujuće veliku količinu informacija o ovoj “novoj Zemlji”.

Evo što sve trebate znati, sažeto na jednom mjestu.

To je najsličniji planet Zemlji dosad otkriven

Na početku konferencije Džon Gransfeld iz NASA-e kazao je: “Danas objavljujemo otkriće egzoplaneta koji je, koliko mi to možemo zaključiti, daleki Zemljin rođak. Dosad najsličniji. To je Zemlja 2.0”. Sve kod Keplera 452b, od veličine, dužine godina, procijenjenih uslova na površini, vrlo je slično Zemlji.

Godine na Kepleru 452b gotovo su iste dužine kao i na Zemlji

Godina na novootkrivenoj planeti, vrijeme koje joj je potrebno da se okrene oko svoje zvijezde Kepler 452, traje 385 dana, samo 20 dana duže nego kod nas na Zemlji.

To ju uvelike razlikuje od godina na drugim planetima, bližima Zemlji. Godina na Veneri traje 88 zemaljskih dana. Godina na Neptunu, najdaljem u našem solarnom sustavu, traje 185 zemaljskih dana.

Proveo je milijarde godina na optimalnoj nastanjivoj udaljenosti od svoje zvijezde

Kepler 452, zvijezda planete, otprilike je 1,5 milijardi godina starija od Sunca. Ako je planeta preblizu svojoj zvijezdi, na njemu će biti prevruće za život. Ako je predaleko, biće prehladno. Kepler 452b je na savršenoj udaljenosti od svoje zvijezde već milijardama godina. Prema Džonu Dženkinsu, analitičaru podataka s Keplera, to znači da je moguće da na njegovoj površini postoji život ili da je on postojao u nekom trenutku u istoriji.

Mogao bi imati vulkane i vodu na površini

Kepler 452b moguće je temperature koja dozvoljava tekućoj vodi da postoji na površini, a koliko je poznato ljudskoj rasi, to je ključno za razvoj života. Prema tvrdnjama Džona Kohlina, istraživača iz SETI Instituta, tim za Kepler sarađivao je s geolozima kako bi se otkrio izgled planete. S obzirom na veličinu i starost, velika je mogućnost da je planet stjenovit, što znači da možda ima i sistem vulkana ispod površine.

Potencijalno, mogli bi preživjeti jaču gravitaciju Keplera 452b

Novi planet je nešto veći od Zemlje, a procjenjuje se da ima dvostruko veću gravitacijsku silu od Zemlje. Ipak, prema tvrdnjama naučnika, to ne znači da tamo ne može postojati život. Džon Dženkins kazao da je bi se ljudi mogli “prilagoditi” gravitaciji i postati “zdepastiji za nekoliko generacija”.

“Ljudi se već prilagođavaju velikim teretima. Ljudsko tijelo ima nevjerojatnu mogućnost ‘popraviti’ sebe, tako da bi se s vremenom definitivno mogli prilagoditi”.

Biljkama atmosfera pogoduje

Zvijezda planete, Kepler 452, malo je veća od našeg Sunca. Dodatno svjetlo i toplina koje planet prima od zvijezde ne samo da znači da je planeta toplija od Zemlje, već i da je biljni svijet vjerojatno razvijeniji. A budući da fotosinteza proizvodi vazduh koji udišemo, to znači da temelj za razvoj života postoji. Džon Dženkins je kazao: “Sunce je vrlo slično našem, biljke bi mogle na isti način obavljati fotosintezu. Jako bi ličilo na dom”.

Čak bismo mogli i pocrniti

Dr Danijel Braun, astronom sa Sveučilišta Nottingham Trent, kazao je: “Kepler 452b prima isti spektar i intenzitet svjetla kao i mi na Zemlji. To znači da bi biljke s našeg planeta mogle tamo rasti ako je stjenovito i ima atmosferu. Čak biste mogli i lijepo pocrniti, kao da ste bili na godišnjem”.

Provodi se još puno istraživanja u kojem će biti potvrđeno bi li išta moglo preživjeti na Kepleru 452b.

Nažalost, trenutno je nemoguće tamo doći

Kepler 452b je topao, moguće vlažan, i mogao bi biti dom biljkama, ali udaljen je 1400 svjetlosnih godina.

Da se letjelica koja nosi ljude kreće brzinom kao NASA-ini ‘Novi horizonti’, da tamo stignu trebalo bi im oko 25,8 miliona godina. Dakle, ne preostaje nam ništa drugo nego brzo smisliti brže letjelice.