PISMO OVOG RODITELJA MORA DA PROČITA SVAKO DIJETE: Ako počneš da plačeš, znači da…

“Dragi sine/kćeri,
sada još nisam star, ali kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. Ako se zaprljam za vrijeme ručka, i ako se neću moći sâm obući, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio dok sam tebe tome učio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek nanovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati sve dok nisi utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, nemoj me ismijavati i vrijeđati. Sjeti se kako sam te morao ganjati i izmišljati hiljadu razloga kako bi napokon ušao u kadu. Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno da jedeš, pravilno da se obučeš, suočiš se sa životom.

Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, a ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to da sam s tobom i da me slušaš.

Ako ne budem želio da jedem, nemoj me prisiljavati. Sam znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne. Kada zbog umornih nogu više neću moći da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi dok si pravi prve korake.

I ako ti jednom kažem da više ne želim živjeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga ćeš me dana razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama želio samo najbolje i da sam  pokušao da pripremim na putovanje života. Ne ljuti se, ne budu tužan i ne osjećaj se bespomoćnim kada me budeš takvog gledao pored sebe.

Budi pored mene i pokušaj da me razumiješ i pomozi mi kao što sam ja pomagao tebi kada si počinjao sa životom. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i sa strpljivošću. Vratiću ti osmjehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri!
Tvoj tata/tvoja mama”