ISPOVIJEST MAJKE MALOG ALEKSE (14) : Škola mi je ubila dijete, a odgovorni su napredovali!
Tragična sudbina Alekse Jankovića (14), koji se ubio prije četiri godine zbog vršnjačkog nasilja koje je mjesecima trpio u Osnovnoj školi „Sreten Mladenović Mika“ u Nišu, kao da nije bila dovoljna opomena nadležnima.
Aleksa je imao potres mozga, nogu u gipsu, dijagnozu „posttraumatski sindrom“… jer ga je sedmoro vršnjaka zlostavljalo više od osam mjeseci pred očima osoblja škole, a četiri godine nakon njegove smrti, pojedinci koji su mogli, a nisu spriječili tragediju, čak su i napredovali!
– Neću zaćutati dok svi koji su mogli da pomognu mom Aleksi, a nisu, ne dobiju otkaze. Kajem se što sam vjerovala školi. Ubijali su ga svojim postupcima i ubili. Sada grizem za svoje dvije ćerke, koje su mi ostale. Odmah hvatam za gušu i ne pitam… Izgubila sam dijete – počinje za „Alo!“ Dragana Janković, Aleksina majka, koja je svoju potresnu ispovijest iznijela u utorak i pred kamerama TV „Prve“, u emisiji Tatjane Vojtehovski „Život priča“, ne želeći da ikada i jedan roditelj doživi ono što su ona i njen suprug.
Dragana i Bojan Janković obavještavali su o zlostavljanju sina direktorku, školskog psihologa, razrednog starješinu i još nekoliko nastavnika, školskog policajca Ivicu Grujića… Oni su im obećavali da će sve biti u redu, ali, kako kaže Dragana, nikada ništa nisu preduzeli da spriječe nasilje nad Aleksom i na sve načine su izbjegavali da o tome obavijeste policiju, objašnjavajući da se samo radi o dječjem nestašluku. Neutješna majka tvrdi da je dijete izgubila njihovom krivicom i navodi da nikada u životu neće zaboraviti Aleksine riječi kada ga je, nakon razgovora s nadležnima u školi, tješila da će sve biti u redu.
Aleksa Janković (14) , Foto: Promo
– Govorila sam mu: „Aleksa, sine, je l‘ vidiš da će sve biti u redu.“ On bi me pogledao, sklonio šiške s čela i rekao: „Aha, ne znaš ti kad odeš iz škole šta će meni biti“ – nastavlja priču Dragana dok pokušava da zaustavi suze koje joj naviru.
Nakon višemjesečnog maltretiranja, Aleksa se povlačio u sebe, slabije jeo, plašio se za svoj život i život najmilijih.
– Kada bismo ostajali sami, tražio je po sto puta da zaključam stan. Ustajala sam noću da ga pokrivam, a on bi podizao ruke kako bi se zaštitio. Kada bih ga pitala zašto to radi, on bi mi govorio: „Mama, rekli su da će ubiti tatu, tebe silovati i zapaliti naša kola…“ Nije mogao da jede jer mu se hrana vraćala od bola u stomaku. Natjerali smo ga da posjeti neuropsihijatra kako bi mu on pomogao – priča neutješna majka.
Roditelji su, kako objašnjavaju, u oktobru 2010. čak podnijeli i prijavu protiv profesorke biologije Milene Cvetković jer je pred cijelim odjeljenjem pitala Aleksu: „Čujem da si dobio batine?“
– On je samo klinuo glavom, a profesorka je dodala: „Ako, trebalo je još da te biju!“ Međutim, prijavu je škola odbacila, a iste godine u februaru profesorka je na žalbu četri djevojčice na Aleksino ponašanje rekla: „Ignorišite ga, vidite da je budala… To sve ide iz porodice“ – ogorčeno priča majka.
Aleksa Janković ubio se u maju 2011. skokom s trećeg sprata zgrade. Sahranjen je s pilotskom kacigom jer je cio život maštao da bude pilot. Godinu dana kasnije, Osnovna škola „Sreten Mladenović Mika“ i nekadašnja direktorka Suzana Popović Ickovski kažnjeni su novčanom kaznom od 50.000 dinara jer nisu preduzeli mjere za sprečavanje višemjesečnog i brutalnog vršnjačkog nasilja nad učenikom Aleksom Jankovićem.
(alo.rs)
The next time I learn a blog, I hope that it doesnt disappoint me as a lot as this one. I mean, I know it was my option to read, however I truly thought youd have something interesting to say. All I hear is a bunch of whining about something that you could possibly repair when you werent too busy in search of attention.
I like material like this. This is a great article and I really enjoyed reading it. You have an original style that makes your ideas stand out from other writers.