TAKO SE OPRAŠTA! Pismo majke (36) umrle od raka dirnulo je planetu

Heder MekManami, žena snažnoga duha iz američkog gradića MekFarlanda, umrla je 15. decmbra u 36. godini nakon više od dvije godine borbe s rakom dojke.

Ipak, na Facebooku se i danas može pročitati njena riječ jer je uoči smrti zamolila svog supruga Džefa da nastavi objavljivati poruke.

Tako je Džef samo koji sat nakon njezine smrti objavio pismo koje je svima ostavila, a koje je toliko dirnulo brojne da su ga prenijeli i mnogi svjetski mediji. 

Pročitajte ga i vi:

Dakle… imam nešto dobrih vijesti i nešto loših vijesti. Loša vijest je, očito, da sam mrtva. Dobra vijest je, ako ovo čitate, da vi to definitivno niste (osim ako u zagrobnom životu ne koristite bežičnu mrežu).

Da, grozno je. Grozno je više nego što to riječi mogu opisati. Ali mi je tako prokleto drago da sam živjela život ispunjen ljubavlju, veseljem i nevjerovatnim prijateljima.

Sretna sam što mogu iskreno reći da nemam za čime žaliti i da sam svakim atomom svoje snage živjela život punim jedrima. Sve vas volim i svima vam hvala na ovako divnom životu.

Ma koja vas religija tješila, sretna sam što je imate. Kako bilo, poštujte da mi nismo religiozni ljudi. Molim vas, ne govorite Brajani da sam u raju.

Ona će to shvatiti kao da sam odlučila otići negdje drugdje i da sam je ostavila. U stvarnosti, učinila sam sve da budem uz nju i nigdje, NIGDJE, ne bih bila radije nego uz nju i Džefa.

Nemojte je zbunjivati i navoditi je makar na sekundu da pomisli da to nije istina. Jer nisam u raju. Tu sam. Samo nisam više u j******* tijelu koje se okrenulo protiv mene.

Moja energija, moja ljubav, moj smijeh, sve te nevjerovatne uspomene, sve je to još uvijek tu uz vas.

I, molim vas, ne mislite na mene uz tugu. Smiješite se imajući na umu da smo se sjajno zabavljali zajedno i da je bilo čudesno. J***** mrzim ljude činiti tužnima.

Volim ljude nasmijavati više od ičega, pa radije od toga da razmišljate o tragičnom kraju moje priče, smijte se sjećanjima koja smo zajedno stvorili i dobrim vremenima koja smo provodili.

Molim vas, pričajte Brajani priče tako da zna koliko je volim i koliko ću uvijek na nju biti ponosna. Jer ništa više ne volim od biti njezina majka. Ništa. Svaki trenutak s njom je bila sreća kakvu nisam mogla ni zamisliti dok nije ušla u naše živote.

I ne govorite da me rak porazio. Jer rak mi je možda uzeo veliki dio toga, ali ljubav, radost i nadu nikada nije. Nije to bila bitka, to je jednostavno bio život u kojem su stvari često brutalno nasumične i nepravedne i tako to naprosto ponekad biva.

Prokletstvo, nisam poražena. Jer način na koji sam godinama živjela s rakom držim prilično velikom pobjedom. Imajte to uvijek na umu.

I najvažnije, bila sam nevjerovatno sretna što sam provela više od decenije s ljubavi svog života i s mojim najboljim prijateljem, Džefom. Prava ljubav i srodne duše postoje.

Svaki dan uz Džefa je bio pun veselja i ljubavi. On je istinski najbolji suprug u svemiru. Uz svo to sranje od raka, on nikada nije dizao ruke i kada je tako puno ljudi htjelo pobjeći.

Čak i kroz najgore dane koje možete zamisliti, uvijek smo zajedno pronalazili put do toga da se smijemo. Volim ga više od života i doista vjerujem da je ljubav poput te toliko posebna da će živjeti vječno.

Vrijeme je najvrednija stvar na svijetu i nevjerovatno sam zahvalna što sam život tako dugo provodila uz Džefa. Džefe, volim te.

Brajan je naša ljubav u koju je udahnut život i slama mi srce to što moram reći zbogom. Ako je sve ovo tebi tek upola tužno koliko je meni, slama mi srce iznova i iznova jer je zadnja stvar na svijetu koju sam ikad htjela napraviti jest učiniti te tužnim.

Nadam se da ćeš s vremenom moći razmišljati o meni i pritom se smijati jer baš smo imali život koji oduzima dah.

Guglaj “Kvantnu mehaniku duše” i znaj da je i naučno dokazano da ću na neki način biti uvijek uz vas. Znam da ću, ako se na trenutak zaustaviš i pogledaš dovoljno snažno, biti tu (na najmanje moguće jeziv način). Ti si moj svijet i voljela sam svaku sekundu s tobom više nego što to riječi mogu izreći.

Prijatelji, volim vas sve i zahvaljujem vam najdivnijem životu. I hvala svim mojim divnim ljekarima i medicinskim sestrama koji su na nevjerojatan način brinuli o meni.

Uopšte ne sumnjam da su učinili sve što je bilo u njihovoj moći. Svojim prijateljima iz dubine dubine srca želim duge i zdravljem ispunjene živote, te se nadam da će doživjeti istu zahvalnost za dar svakoga dana kao što sam ja. 

Budete li išli na moj sprovod, napravite takav račun u lokalu da budem na vas ponosna. Kvragu, razvalite pjesmu “Keg on My Coffin” i plešite na šanku za mene.

Slavite ljepotu života tulumčinom jer znate da takvo što želim i da vjerujem da ću, na neki čudan način, pronaći način da na njemu budem s vama (znate koliko mrzim propuštati zabavu).

Veselim se tome što ću progonti (misli pritom kao duh, op.a.) svakog od vas , pa ovo i nije toliko zbogom koliko ‘vidimo se kasnije’.

Učinite mi uslugu i svakoga dana na par minuta razmišljajte o tome koliko je krhka avantura taj naš ludi život. I ne zaboravite da je svaki dan važan. 

(dnevnik.hr)