JELENINA ISPOVIJEST O ŽIVOTU SA BRATOM NARKOMANOM: Dala bih mu život, da mogu da mu pomognem!

“Dala bih bratu dio svog života, da mu ikako mogu pomoći. I sigurna sam da bi isto uradili i otac i majka i stariji brat. I znam da, kada je ,,čist“ nema boljeg stvorenja na svijetu. Melena je duša. Problem je jedino što je rijetko kad ,,čist“ i što se život cijele porodice pretvorio u pakao s uzdahom”,  govori Jelena za Pobjedu.

Sunovrat nekada ugledne, dobrostojeće podgoričke familije počeo je prije 15 godina. Otac i majka provodili su dosta vremena na poslu, Jelena i stariji brat bili su primjerna djeca, a najmlađi, Jovan, uvijek nasmijan, bio je miljenik ne samo porodice, nego cijelog naselja.

“Ne umijem se sjetiti ni kako je ni kad je sve počelo i gdje smo pogriješili. Čini mi se da je vaspitavan kao i nas dvoje starijih. Ili smo mi htjeli da se njegova i naša muka događaju nekome drugome?! Jednog ljeta primijetila sam da se moj brat promijenio, da se nekako čudno ponaša, da je smršao, da mu je pogled drugačiji. Preživjela sam šok kad sam ga prvi put vidjela vezanog, jer su ga otac i stariji brat samo tako mogli savladati. Majka je plakala i vrištala, ja sam pobjegla u sobu i nijesam izašla 24 sata“,  vraća Jelena film na dane suočavanja sa teškom dijagnozom u porodici.

Nakon svega kaže da ne zna kako su svi u familiji ostali u svijesti nakon svega što su preživjeli. To nije ni patetična priča, ni borba, ni agonija, ni stalni stres nego sve to, pa na kvadrat. Svi su tonuli dublje u propast sa svakom Jovanovom novom dozom.

Otac, Crnogorac starog kova, u početku od sramote nije mjesecima izlazio iz kuće, pa se borio i obolio. Sad je nepokretan. Majka svakog dana nađe po jedan novi izgovor za mezimca. Ona je podnijela najveći teret oko pokušaja bratovog liječenja, uvijek bdijući nad njegovom sudbinom.

Nagledala se majka svakakvih mučnih scena. Život joj se nebrojeno puta raspadao, a i sama je završavala na infuzijama nakon sinovljevih kriza. Nije povisila glas ni kad ga je molila da ne rasprodaje djedovo ordenje, pored svega što je odnio iz kuće nego mu i dalje vjeruje.

“Nemojte me pitati kako i zbog čega se ona nada da će se Jovan ipak izvući i vjeruje u njegove laži i izgovore. Valjda jedino majčino srce zna odgovor”, priča Jelena.

Njen stariji brat nije želio da govori za novine, samo je odmahnuo rukom, rekao da mu „život ne vrijedi ni pet para“.

Stanuje sa suprugom i dvoje djece, tinejdžera, u porodičnoj kući na spratu. U prizemlju su roditelji, sestra Jelena i najmlađi brat.

“Svako od nas nosi svoj teret, ne sjećam se dvije mirne noći pod našim krovom zbog njega ili zbog ljudi kojima duguje. Stalna lupanja na vrata i prozore, te prijetnje da će razvaliti i sve slomiti su naša svakodnevica. Prijave policiji i dolasci kamataša su muka koje živimo. Zamislite kako se osjećamo kad poželimo da se ova agonija završi pa makar i na najgori način”,  zaključuje Jelena ispovijest života sa bratom narkomanom.

(Pobjeda)