Ukida li se Fakultet političkih nauka?

Redakciji CdM-a obratilo nekoliko studenata koji su kazali da se danima priča da se FPN gasi, a da su oni uskraćeni za bilo kakvu zvaničnu informaciju.

“Studenti su svjesni problema, ali se boje i zbunjeni su. Mnoge stvari se kriju od nas. Daju nam samo polovične informacije. Mi smo prilično uplašeni, jer kad završimo ovo, šta smo radili četiri godine?! Studirali ono što ne postoji! Sjutra ćemo biti kadar neki! Čega kadar? Zbunjeni smo. Prema mojim saznanjima stvar je već u rukama rektorata i oni sada vijećaju”, kazala nam je jedna od studentkinja.

Asistent na FPN Zlatko Vujović kazao je CdM-u da je vidljivo da su posljednja dešavanja oko reformisanja studijskih programa na Fakultetu političkih nauka izazvala uznemirenje studenata, te da su narušila poziciju fakulteta.

“Studenti su sa pravom uznemireni kada do njih dolaze najave o ukidanju fakulteta, ili većeg broja smjerova. Neprijatno je saznanje da bi u tom slučaju 10 generacija nosilo diplomu eventualno nepostojećeg fakulteta, ili nepostojećih studijskih programa. Nije neka preporuka prilikom zapošljavanja. Stoga bi bilo za očekivati veliki oprez od strane uprave Univerziteta kada se predlažu radikalna rješenja”, kazao nam je Vujović.

Kada je riječ o predloženim rješenjima on bi ih, u ovoj fazi, kada još nije donijeta odluka uprave Univerziteta, prvenstveno vezao za loš izbor konsultanta.

“Uz puno uvažavanje profesora Bohinca, aktuelnog dekana Fakulteta društvenih veda iz Ljubljane, njegov izbor je loš makar iz tri razloga: riječ o profesoru prava a ne politikologije, riječ je o dekanu fakulteta gdje su političke nauke samo odsjek, dolazi iz zemlje čiji je odnos prema političkim naukama u potpunosti neusklađen sa sistemom za koji se naša zemlja opredijelila”, ocijenio je Vujović.

Strani konsultanti su, ukazuje on, uvijek pod dominatnim uticajem iskustva iz svog nacionalnog okvira.

“Iako zvuči na prvi pogled veoma atraktivno da preuzimamo slovenačko iskustvo, istina zvuči drugačije. Slovenija nema fakultet političkih nauka. Ali sa druge strane ima Fakultet za socijalni rad. Stav slovenačke obrazovne administracije je da Sloveniji ne treba fakultet političkih nauka. Dovoljan je samo odsjek politikologije na Fakutetu društvenih veda (nauka). Ne ulazeći u kvalitet samog odsjeka, čije profesore veoma cijenim, riječ je konceptu koji je bitno različit od hrvatskog, srpskog, bosanskohercegovačkog, a i našeg crnogorskog gdje se smatra da je veoma važno da postoji samostalan fakultet političkih nauka”, mišljenja je Vujović.

Pored Slovenije, podsjeća on, još samo Makedonija ne dozvoljava formiranje samostalnog fakulteta.

“Nažalost, tamošnje političke nauke se i dalje nalaze zarobljene u raljama njihovog pravnog fakulteta. Stoga ne čudi da prijedlozi profesora Bohinca se kreću u okviru njegovog fakulteta, ali izgledaju prilično neodrživo jer se oni nikako ne uklapaju u koncept samostalne univerzitetske jedinice. I čini mi se da smo se upravo tu pogubili, te da sadašnji prijedlozi izgledaju kao tapkanje u mraku. Od koncepta fakulteta društvenih nauka do koncepta fakulteta političkih nauka”, ocijenio je Vujović.

Dekan FPN-a prof. dr Saša Knežević kazao je da se fakultet ne ukida, te da su to samo spekulacije koje nemaju utemeljenja.

“Ohrabrujuće zvuče najave da se ne planira ukidanje Fakulteta političkih nauka, no ajmo analizirati date prijedloge. Prvi prijedlog konsultanta je bio da od sadašnjih pet smjerova ostanu samo dva: politikologija i socijalni rad i socijalna politika koji bi se razvijao u saradnji sa odsjekom sociologije na Filozofskom fakultetu. Taj prijedlog bi nužno vodio ka jedinom racionalnom rješenju – ukidanju fakulteta političkih nauka. Ukoliko bi postojala samo ta dva smjera onda bi bilo logično ukidanje fakulteta, te vraćanje politikologije na nivo smjera unutar Pravnog fakulteta (2005) odnosno integrisanje socijalnog rada u Filozofski fakultet. Čemu fakultet ako bi ostao bez tri odnosno eventualno četiri smjera. Uistinu zvuči kao racionalnije i jeftinije rješenje pripajanje Pravnom fakultetu, odnosno smjera socijalni rad Filozofskom fakultetu gdje već postoje smjerovi sociologija i psihologija”, kazao je Vujović.

Neobjašnjivo je, ističe on, da profesor Bohinc zagovara ukidanje novinarstva, evropskih studija i međunarodnih odnosa u Podgorici, a isto postoji u Ljubljani na njegovom fakultetu.

“Raduje da je evaluator odustao od prijedloga da se ukine novinarstvo, jer taj smjer postoji na svakom fakultetu/odsjeku političkih nauka u zemljama nastalim raspadom SFRJ, ali zabrinjava istrajnost na ideji ukidanja evropskih studija i međunarodnih odnosa. I pored ograničenja što političke nauke nijesu samostalan fakultet, od ljubljanskog odsjeka političkih nauka se ima puno toga dobrog naučiti. No, to se iz prijedloga profesora Bohinca ne može vidjeti. Moguće jer je, i pored sjajne političke i naučne biografije, on na Fakultetu društvenih veda svega nekolike godine”, kazao je Vujović.

On neozbiljnim smatra novi prijedlog da se objedine međunarodni odnosi i politikologija, te da isto bude naglašeno i u nazivu jedinstvenog smjera.

“Zvuči kao reforma radi reforme. Predlagač ne može da objasni što se time dobija. Prijedlog profesora Bohinca je da se fakultet odrekne svojih najboljih proizvoda te da time unaprijedi svoju konkurentnost na tržištu. Zvuči nelogično, posebno s obzirom da je profesor Bohinc bliži temama iz menadžmenta nego političkih nauka”, kazao je Vujović.

Njega zabrinjava što evaluator nije pripremio nikakvu studiju, cost benefit analizu, razradu više scenarija od kojih bi donosioci odluka odabrali onaj koji najviše odgovara javnom interesu i finansijskim mogućnostima.

“Iskreno, zabrinjava me iskazana površnost. Ne mogu se, na bazi nekoliko rečenica profesora Bohinca ukidati smjerovi koji postoje više od deceniju”, jasan je Vujović.

Prilikom osnivanja odsjeka, a kasnije fakulteta političkih nauka veoma pažljivo je pripremljen njegov koncept, koji je predstavljao jedan interdisciplinarni program, sa smjerovima po ugledu na Fakultet političkih znanosti/nauka u Zagrebu i Beogradu.

“Svih pet programa je naišlo na interesovanje studenata i na visok kvalitet nastave. Problem je nastao kada je promijenjena politika Univerziteta te kada se više, zbog mjera štednje, ne dozvoljava angažovanje nastavnika sa strane, osim u izuzetnim slučajevima. Naravno da je pao kvalitet nastave. Pa i Oxford i Kembridž kad bi ste im zabranili dovođenje stručnjaka sa strane suočili bi se sa padom kvaliteta nastave. “Bolonja“ promoviše ne samo mobilnost studenata, nego i nastavnika odnosno istraživača”, ocijenio je Vujović..

Umjesto “reforme radi reforme“ evaluatori su se, ukazuje on, trebali fokusirati na unapređenje programa, kurikuluma predmeta.

“Trebali su predložiti “otvaranje“ fakulteta prema regionu i šire, dovođenje kvalitetnijih predavača, da bismo se upoređivali sa regionalnim liderima, a ne da se dalje zatvarano u veoma uske crnogorske okvire.. Da bismo se mogli reformisati moramo se baviti upoređivanje uporedivih kategorija, a to su fakulteti političkih nauka, stoga su nam potrebni evaluatori, prije svega politikozi, i to iz Zagreba, Beograda i Sarajeva a ne oni koji nam prenosi iskustva iz svoje zemlje, u kojoj fakultet političkih nauka ne postpiz zemalja koje smatraju da im nije potreban fakultet političkih nauka”, ocijenio je Vujović.

Crnoj Gori, naglašava on, ne treba Fakulet političkih nauka koji je samo po nazivu to, već onaj na kojem će se izučavati politčke nauke.

“Naprihvatljivo je da od tri predložena smjera samo jedan pripada kategoriji političkih nauka. Nažalost, prijedlog evaluatora bi, u najvećoj mjeri, predstavljao korak u pogrešnom smjeru od kojega bi se fakultet teško oporavio. Odnosno bio bi spreman da bude ukinut. Stoga treba otvoriti proces za javnost, ali prije svega za studente. Ne mogu se planirati tako dramatične promjene a da studenti, kao ni najveći dio nastavnog osoblja nije uključen u taj proces. Na kraju neka politikolozi raspravljaju o reformi fakulteta političkih nauka, a ne da ključnu riječ, u reformi programa, vode oni koji nemaju iskustva ni sa jednom od ključnih disciplina političkih nauka”, jasan je Vujović.

Za CdM zaključuje-od Univerziteta se očekuje da podrži razvoj Fakulteta političkih nauka, jačanjem resursa kako ljudskih tako tehničkih, uključujući i završetak zgrade Fakulteta političkih nauka.

“A ne da i FPN bude ukinut kao druge dvije univerzitetske jedinice (Farmacija i Institut za strane jezike), nesuđeni „stanari“ zajedno sa FPN-om zgrade koju gradi UCG. Nadam se da će uvjeravanja da niko ne planira gašenje FPN biti utemeljena, makar zbog zgrade. Bilo bi bizarno da je UCG ugasio tri univerzitetske jedinice kojima gradi zgradu. Naravno, pitanje koje treba postaviti jeste kome je onda namijenjena ta zgrada”, zaključio je Vujović.

(CdM)