U Nikšiću je ODJEDNOM na ulici bilo 20 djece – prosjaka, ČUPALI su ljude i tražili pare

Istraživanja Vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima pokazuju da su najveći eksploatatori djece upravo njihovi roditelji. Da li to rade svjesno ili ne, šef ovog organa Zoran Ulama kaže da ne može da odgovori precizno. Ono što nam je jasno saopštio, s druge strane, jeste da informacije koje dobijaju od policije pokazuju da do sada nije zabilježen nijedan slučaj organizovanog prosjačenja iza kojeg se kriju takozvani makroi.

Nijesmo imali do sada slučaj da je policija kroz izvještaje koje nam je dostavljala naišla na takav vid prosjačenja”, rekao je Ulama za Pobjedu, dodajući da na osnovu toga ne može sa sigurnošću da kaže da u našoj državi nema makroa.

Prosjačenje je, dodaje on, kompleksan problem, ali se sa ovim zlom savremenog doba ne suočava samo Crna Gora. To je problem, kaže Ulama, svih zemalja regiona i zato su sa pojedinim komšijskim državama potpisali sporazume o suzbijanju ove pojave.

Saradnja je uspostavljena sa Albanijom, Kosovom, a u planu je i sa Srbijom. Ulama kaže da imaju saznanja da upravo iz ovih zemalja u Crnu Goru za vrijeme turističke sezone dolaze prosjaci u povećanom broju.

“Najmanje imamo prosjaka koji čine domicilno stanovništvo i obično se radi o djeci koja dolaze iz ovih zemalja regiona. Obavezali smo se da zajedničkim snagama učinimo sve da suzbijemo pojavu koliko je to moguće”, rekao je on.

Da u ljetnjim mjesecima ima najviše prosjačenja u odnosu na ostale mjesece, saglasna je i direktorica Centra za romske inicijative Fana Delija, ali ona kaže da je ovdje riječ o organizovanom prosjačenju iza kojeg se kriju makroi.

“Svakako da postoje makroi i malo mi je čudno kako ih policija ne bilježi u izvještajima. Vjerovatno nemaju prijave i zato ne raspolažu takvim informacijama. Nijesu mogli da dođu do njih”, kaže Delija.

Ona se prisjeća jednog, kako navodi, neobičnog prosjačenja od prošle godine koji se dogodio u Nikšiću, a koji “definitivno ukazuje da neko stoji iza toga”.

“Na ulici je odjednom bilo 20 djece u 11 sati. Sjećam se da su čupali ljude da im daju nešto. Odmah vidite da to nije redovno prosjačenje”, rekla je ona.

Kada razgovarate sa djecom koja prose, prema njenim riječima, teško je dokučiti šta je tu istina. Delija kaže da uglavnom govore da ih roditelji ne tjeraju da prose i da se na to odlučuju sami.

“Policija treba da sprovodi češće akcije u nekom dijelu grada gdje ima prosjačenja. Službenici treba više da budu na terenu. Na primjer, u Budvi i Sutomoru ima organizovanog prosjačenja i svako može da zaključi da tu postoji neko ko je iza svega toga”, poručuje Delija.

Sa njom je u suštini saglasna i Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija. Ona kaže da je zanimljivo kako se ljeti u primorskim crnogorskim gradovima organizuje prosjačenje, a među njima ima mnogo djevojaka koje su, kako kaže, žrtve trgovine ljudima. Odrasle osobe, pokazuje njeno iskustvo, posmatraju djecu koja prose, a potom ih maltertiraju ukoliko zapaze da su novac potrošili na hranu.

“Jedna djevojčica bila je potencijalna žrtva trgovine ljudima i bila je primorana da isprosi do 20 eura. Kada je došla u naše prostorije zapazili smo da ima povrede po tijelu, posebno po leđima. Ispričala nam je da je dobijala batine kad god je “gazdi” donijela manje od te sume novca. Tada je imala samo 13 godina”, priča Petrović. Ovaj problem, zaključuje ona, mora hitno da se riješi.

Mirjana Popović iz Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu kaže da ne postoji evidencija o djeci koja se bave prosjačenjem.

“Važno je statističko praćenje siromaštva, ali problem je nepostojanje jedinstvene baze podataka kako bi se mogle preduzeti mjere protiv prosjačenja. Nije poznato da postoje određene karakteristike prosjačenja u Crnoj Gori, jer nema multidisciplinarnog istraživanja koje bi pružilo podatke o rasprostranjenosti prosjačenja i njegovim uzrocima i posljedicama”, rekla je Popović.

Ona kaže da su prosjaci lak plijen za dječiju prostituciju i trgovinu Ijudi.

“Nekada roditelji namjerno osakaćuju dijete kako bi se drugi sažalili na njih i dali novac”, kaže ona, dodajući da su djeci na ulici ugrožena prava na zdravstveno osiguranje, socijalnu zaštitu i obrazovanje.

Kazne od 100 do 900 eura

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja rekli su da se organizovano prosjačenje kažnjava od 100 do 900 eura ili zatvorom do 60 dana, a navođenje maloljetne osobe na prosjačenje kažnjivo je zatvorom od 30 do 60 dana.

“Ukoliko roditelj u kontinuitetu navodi dijete na prošnju, pokreće se pitanje zanemarivanja djeteta i sagledava se kompletna situacija u porodici. Tada se stvaraju uslovi da se pokrene postupak za ograničavanje ili lišavanje roditelja njihovog roditeljskog prava”, kazali su iz Ministarstva.

Iz ovog resora su dodali da je kroz prihvatnu stanicu JU Centra “Ljubović” prošlo 117 štićenika koji su prosjačili, od toga 71 dječak i 46 djevojčica. Kako ističu, dežurna služba je namijenjena za kratkotrajni smještaj i zbrinjavanje djece i mladih zatečenih u skitnji, prosjačenju, bez nadzora roditelja ili drugih odraslih osoba. Objasnili su da se djeca zadržavaju sve dok se ne ostvari trajnije rješenje smještaja maloljetnika ili do okončanja pripremnog postupka ukoliko to sud naloži.

“U prihvatnoj stanici djeci se obezbjeđuje maksimalna briga, zaštita i neophodna pomoć (socijalna, obrazovna, medicinska, psihološka, radna i fizička) u skladu sa uzrastom, polom i ličnim karakteristikama. Broj korisnika zavisi od sezone jer je u ljetnjem periodu veća pokretljivost kada je i najviše prosjačenja i krađa”, kazali su iz Ministarstva.