GOVOR ĐAKA GENERACIJE: Za Gimnaziju treba VEZA, prave se PRIVILEGOVANA odjeljenja, svi ĆUTE

Govor najbolje učenince zrenjaninske Gimnazije prilikom dodjele Vkove diplome oduševio je ali i opomenuo njene sugrađane, ali i vršnjake u regionu. Ono na šta je Jovana ukazala u zrenjaninskoj gimnaziji, mogli bi izgovoriti i đaci podgoričke gimnazije. O tome se priča ali – ne glasno.

-Pravda ne postoji, jednakost je iluzija! Ovo je uzviknula Jovana Todorović, đak generacije zrenjaninske Gimnazije, kada je zahvaljivala na prigodnoj svečanosti nakon dodjele Vukovih diploma. Malo je reći da je govor bio neuobičajen za ovakve prilike, a istup mlade Zrenjaninke imao je izuzetan odjek i naišao je na simpatije Zrenjaninaca

Jovana se kritički osvrnula na pojave kojima je bila okružena dok je pohađala školu u kojoj je nizala samo petice.

„Imala sam mogućnost da napišem kliše koji je primjenjivan godinama i da ređam hvalospjeve ili da ostanem vjerna sebi i kažem ono ’što je poželjno prećutati’. Poslušala sam svoju savjest”, kaže odlikašica, pa je tako rekla da je „za prolazak kroz Zrenjaninsku gimnaziju poželjno imati vezu, da nije zadivljena tolikim brojem vukovaca, jer iza svake diplome ne stoji znanje”.

Postoje, istakla je, i „privilegovana odjeljenja u koja su svjesno upisana djeca uticajnih roditelja, preko kojih profesori ostvaruju svoje interese”.
Jovana je zamjerila nekim učenicima da su se ponijeli nedolično kad je vođena akcija dobrovoljnog davanja krvi za bolesnog druga.

„U takvim trenucima se očekuje mnogo veća humanost”, rekla je. Ona je zahvalila profesorima za koje misli da časno obavljaju svoj posao, pa je, pored ostalog, rekla da je zbog profesorke fizike zavoljela taj predmet i da joj je žao što je bila na društvenom smjeru.

„Živimo u kriznim vremenima. Kriznim i u duhovnom i u materijalnom smislu. Stoga, sačuvajte gimnaziju. Ona treba da bude ono što je nekad bila. Ona je sposobna da iznjedri intelektualce koji su prijeko potrebni našem narodu”, poručila je najbolja učenica.

Jovana kaže da nije kritički govorila zato što joj se bilo ko lično zamjerio. Ako je već trebalo da se osvrne na školovanje, nije htjela da laže: „Vidjela sam da se većina đaka sa mnom slaže, pa i profesori, ali kod nas je problem kada treba nešto otvoreno javno reći. Boli me laž. Ako se ne borimo za istinu, onda teško nama. Javljaju se sumnje da je mene, navodno, neko od profesora nagovorio. To nema veze. U pitanju je moj stav. Moj govor je izraz revolta i želje da se kaže istina, da se ljudi nad njom zamisle i da se vrati stari sjaj gimnaziji kao instituciji”.

Buduća studentkinja književnosti ističe da su isti problemi prisutni i u drugim školama, samo se o njima ćuti. Tvrdi da je sistem vrijednosti poremećen u cijelom društvu, da se ta pojava ispoljava i u obrazovanju i da ono sve više zakazuje. „Opasno je ako se krivo edukuju mladi ljudi i sa sobom ponesu pogrešne navike”, kaže Jovana.

Posebno joj smetaju konformizam i poltronstvo. „Bitnije je da se borimo za svoja prava nego da budemo srećni ako nas ostave na miru. Sve više ćutimo, trpimo i strahujemo zbog mogućih posljedica. Pazimo da se nekom ne zamjerimo, a svoje ideale ostavljamo sa strane. Svojih pet minuta sam iskoristila da stanem iza svojih ideala”, zaključuje Jovana Todorović.