RASTKO JE BIO VELIKI ZAVODNIK I GLUMAC: Kada se zamonašio, svi su bili zbunjeni!
Danas je iguman manastira Draganac, a 90-ih je bio jedan od najperspektivnijih mladih glumaca i član benda “Kanda, Kodža i Nebojša”. Ovo su riječi Rastka Lupulovića pre nego što se zamonašio:
– Da, najbitnija stvar kod mene je moje obraćenje u hrišćanstvo. Sticajem okolnosti sam počeo da odlazim u crkvu. To mi je pomoglo da se spustim na zemlju iz nekih mistifikatorskih oblaka. Uopšte, hrišćanin-pravoslavac je moje najbliže određenje. Osjećam se zasićenim i zamernim od roka i svega toga. Rok je negdje u skladu sa opštim načinom života, opštom površnošću. Kad odem na Akademiju, izđuskam se i vratim se kući prazan i tup. Na liturgiju odem sa istim raspoloženjem, sa potrebom da doživim katarzu, ali kući dođem sređen i miran…u susretu sa vjerom i tradicijom, dolaziš do harmoničnog razriješenja svojih nemira, a u rok životu dolazi do prikrivanja tih nemira ili potpunog otupljivanja svih emocija. Zato ljudi u roku izgube tu neku kreativnu crtu, istroše se, istroše se, istroše se… – rekao je Rastko Lupulović u intervjuu koji je dao 1996. godine za magazin Cool.
A gluma? Kako je rekao, u njoj se zatekao. U Petoj beogradskoj gimnaziji je bio jedva vrlo dobar čak i tada ga je drugarica odvela u “Dadov”. Imao je dugu kosu, kožnu jaknu i konzumirao je lake droge.
– I ja sam pušio travu. S ove distance, mislim da je problem droge i alkohola problem emotivnih ljudi koji ne mogu da podnesu stvari koje se dešavaju u svijetu. Jednostavno, potrebno im je da nekako umire dušu. Ali im se to naplati prije ili kasnije. I to je bježanje od realnosti, koje se plaća ponovnim susretom sa realnošću – rekao je.
Glumu je upisao zbog popularnosti. Zbog popularnosti je kasnije propatio, ali i postao svjestan svoje običnosti.
Njegova uloga u predstavi “U potpalublju” se prepričava i dan danas i njegov talenat je bio daleko od običnog.
Danas ima 42 godine, a zamonašio se 1996. u manastiru Dečani. Za igumana manastira Draganac je postavljen 2013.
– Nikada nisam zažalio ili da sam se pokajao što sam postao monah. Naprotiv, često mi se događa da Bogu blagodarim što mi je pomogao da se opredijelim za ovaj put jer, naravno, sve je zasnovano na čovjekovoj slobodnoj odluci. Bez slobodne odluke svakoga od nas nema ni prave prave slobode… Ljubav i sloboda je ono nešto za čim sam ja krenuo – iskren je bio Lupulović pre dve godine u emisiji “Exploziv”.
Prošle godine je u Budvi govorio na temu “Da li vjerujem”.
– Koliko je to u našoj moći da svima budemo sve, da bi svakog pridobili, jer je svaki čovjek bitan, a prije svega bitna je tajna zajedništva, i ako mi ne izgaramo za zajedništvom, ako roditelji ne izgaraju za svoju djecu, ako supružnici ne izgaraju jedno za drugo i očuvanje svetinje braka koji imaju, ako monasima nije najbitnija zajednica koju grade… treba da prihvatimo sa radošću sve nedaće koje nam se dešavaju u nošenju tog svog krsta – rekao je između ostalog.
Rastko je rođen 1974. godine u Beogradu. Ljubiteljima filmske umjetnosti ostao je, između ostalog, upamćen po filmovima “Biće bolje” i “Paket aranžman”, seriji “Otvorena vrata”, dok ga obožavaoci pozorišta pamte ne samo po sjajnim ulogama, već i po nagradi za glumačku bravuru “Zoran Radmilović” koju je dobio na Sterijinom pozorju u Novom Sadu 1996. godine.
( 24 sata)
