VELIKI ŠAMPION U SUZAMA: Novak odlazi kući…
Toliko emocija na jednom meču prvog kola bilo kog turnira, ne samo teniskog, na Olimpijskim igrama, nije viđeno odavno, a možda i nikada, prije duela Novaka Đokovića i Huana Martina del Potra, u reprizi meča za bronzu iz Londona 2012.
Bilo je toliko emotivnog naboja da su po završetku duela obojici krenule suze.
UŽASNO BOLI PORAZ: Izvinjavam se svima koje sam iznevjerio
Đokoviću od velike tuge, što će blistavu karijeru vjerovatno završiti bez toliko željenog olimpijskog zlata, a Del Potru od sreće, što je nakon profesionalnog „pakla“ kroz koji prolazi već nekoliko godina, bar u jednom meču, protiv najboljeg na svijetu, pokazao i podsjetio da je veliki šampion. Samo veliki šampioni u dva ekstremno teška seta i igri živaca mogu da pobijede najvećeg igrača današnjice (7:6, 7:6).
„Nisam očekivao da ću pobijediti Novaka, ali odigrao sam sjajan meč. Moj forhend je bio izuzetan. Novak je moj prijatelj, veliki šampion i veliki čovjek. Čestitao mi je na najljepši mogući način, a znam koliko mu je teško pao poraz. Nikada mu to neću zaboraviti“, rekao je Del Potro, trenutno 141. igrač ATP liste.
Argentinac, nekadašnji pobjednik US opena, sada već davne 2009. godine, igrač najrazornijeg forhenda u modernoj eri tenisa, natjerao je velikog rivala i prijatelja van terena da bude u podređenom položaju, da više puta spasava izgubljene situacije i da nekako stigne do taj-brekova.
Da je umjesto Đokovića sa druge strane bio bilo koji drugi igrač, pa i Marej ili Nadal, ovakav Del Potro mnogo ranije bi završio meč. Mada, pitanje je da li bi Delpo bio tako inspirisan protiv nekog drugog…
„Odigrao je sjajan meč i zaslužio pobjedu. Tužan sam, ne mogu to da sakrijem, jer ovo nije jedan od poraza. Ovo je poraz na Olimpijskim igrama, koje mi mnogo znače. Izvinjavam se svima koje sam razočarao“, kazao je Đoković.
Duel u Riju obilježila je i publika. Nije fraza da je atmosfera bila sve samo ne teniska…
A tribine podijeljene. Argentinci, prilično brojni, koristili su svaki trenutak da podrže svog teniskog heroja, ali i da fudbalskim navijačkim pjesmama isprovociraju domaćina.
Brazilci su im uzvraćali zvižducima, a onda zaglušujućom podrškom srpskom igraču. Odjekivalo je olimpijskim parkom „Đole, Đole“, ne za inat „gaučosima“, već kao dokaz obostrane ljubavi.
Đoković je i prije početka Igara kazao da zna da će u Riju imati podršku publike u zemlji iz koje je jedan od njegovih uzora Gustavo Guga Kuerten.
Ljubav je, međutim, kratko trajala, prvi veliki super-star napušta Rio, nakon samo jedne borbe – uplakan, tužan, pognute glave…
U takvom raspoloženju, Đoković je posljednji put ušao u olimpijski autobus, na, vjerovatno, posljednju večeru i spavanje u olimpijskom selu, a možda i u karijeri.
U Tokiju će imati 33 godine…
(Vijesti)
