Home / LJUDI / JEZIVA ISPOVIJEST: Otac me NAMJERNO zarazio HIV-om

JEZIVA ISPOVIJEST: Otac me NAMJERNO zarazio HIV-om

Kada je otac ubrizgao malom Brajanu Džeksonu krv zaraženu HIV-om, nadao se da je zapečatio njegovu sudbinu. Niko nije mogao ni da sanja da će se 24 godine kasnije ponovo sresti u zatvorskoj sudnici, gde je Džekson došao da pročita izjavu koja će, kako se nadao, doprinIJeti da njegov otac Brajan Stjuart što duže ostane iza rešetaka.

– Trudio sam se da gledam pravo, nisam želio da nam se pogledi sretnu – kaže Džekson. Kada ga je komisija koja odlučuje o uslovnom oslobađanju pozvala da glasno pročita izjavu, zapitao se da li radi pravu stvar, ali majka ga je uvijek učila da bude hrabar.

 – Mislio sam o tome da je Bog uz mene. Kakav god bio ishod, Bog je veći od mene, mog oca, ove prostorije, pa čak i ministarstva pravde – sjeća se on.

Duboko je udahnuo i počeo da čita, piše BBC.

Sve je počelo kada su se majka i otac upoznali u vojnoj bazi u Misuriju, gde su oboje bili na obuci kao medicinsko osoblje. Počeli su zajedno da žive i pet mjeseci kasnije, sredinom 1991, majka je zatrudnjela.

– Kada sam se rodio, otac je bio veoma srećan, ali sve se promjenilo kada se vratio sa operacije ‘Pustinjska oluja’. Vrativši se iz u Saudijske Arabije, otac je potpuno promijenio odnos prema meni – kaže Džekson.

Stjuart je počeo da poriče da je Džekson njegovo dijete i psihički i fizički je zlostavljao djetetovu majku. Kada ga je najzad napustila, žestoko su se svađali zbog alimentacije, koju je Stjuart odbijao da plati. Tokom tih rasprava govorio je majci da “tvoje dijete neće živeti duže od pet godina” i “kada te napustim, neću ostaviti za sobom ništa što će me povezivati s tobom”.

Skupljao uzorke zaražene krvi

U međuvremenu, zaposlio se u laboratoriji, gde je radio na analizi krvi i u tajnosti sakupljao uzorke zaražene krvi, koje je čuvao kod kuće.

Kada je Džekson imao 11 meseci, roditelji su gotovo potpuno izgubili kontakt. Međutim, kada je primljen u bolnicu zbog napada astme, majka je riješila da obavesti oca.

“Pretpostavljala je da će željeti da zna da mu je sin bolestan. Kada ga je pozvala, kolege su joj odgovorile: ‘Brajan Stjuart nema djece’.”

Brajan sa ocem

Na dan kada je dijete trebalo da bude otpušteno iz bolnice, Stjuart ga je iznenada posjetio u bolnici.

– Poslao je mamu u kafeteriju da popije piće kako bi bio sam sa mnom – kaže.

Čim je otišla, otac je izvadio flašicu zaražene krvi i ubrizgao je sinu.

– Nadao se da ću umrijeti i da neće morati da plaća alimentaciju – kaže Džekson.

Kada se majka vratila u sobu, zatekla je dijete kako vrišti u očevom naručju. Problem nije bio samo u tome što je krv bila zaražena HIV-om, nego i u tome što nije odgovarala njegovoj.

Pogoršanje zdravstvenog stanja

Narednih nedjelja detetovo zdravstveno stanje se pogoršavalo. Majka ga je četiri godine vodila kod raznih ljekara, preklinjući ih da postave dijagnozu. Svi testovi su bili negativni, a onda je pedijatar došao na ideju da je u pitanju sida.

– Kada su stigli rezultati, našli su mi sidu sa svim simptomima i tri oportunističke infekcije (infekcije patogenima koji izazivaju bolesti samo kod osoba sa obolelim imunološkim sistemom) – kaže.

Ljekari su mu davali pet mjeseci života, ali su ipak nastavili da ga liječe lekovima koji su im bili dostupni.

– Dešavalo se da sam cio dan dobro da bi me sat kasnije hitno odvezli u bolnicu zbog nove infekcije – kaže Džekson.

Brajan sa majkom

I dok ostala djeca koju je upoznao u bolnici nisu preživjela, njegovo stanje, na veliko iznenađenje ljekara, počelo je da se popravlja. Najzad se toliko oporavio da je mogao da ide u školu, sa rancem na leđima punim ljekova koje je dobijao u venu.

– Tragedija je bila u tome što me nisu željeli u školi. Bojali su se. Devedesetih godina ljudi su smatrali da mogu da se zaraze sidom preko daske na WC-šolji. Jednom sam čak pročitao u nekom udžbeniku da se HIV može dobiti i ako se samo gledate – kaže on.

Najviše su se plašili roditelji. “Zvali su me ‘dječak sa sidom’, ‘dječak gej’”, kaže on. Osjećao se usamljeno i izolovano. “Mislio sam da na ovom svijetu nema mesta za mene.”

Kada je imao deset godina, počeo je da stvara sliku o očevom zločinu u glavi, ali mu je trebalo nekoliko godina da sagleda njegove razmjere.

“Volio bih da budem otac”

– U početku sam bio samo ljut i ogorčen. Nisam mogao da shvatim kako je rođeni otac mogao to da mi uradi. Ne samo da je pokušao da me ubije, već je bio odgovoran i za godine koje sam proveo u bolnici. On je razlog što moram toliko da vodim računa o zdravlju i pazim šta radim.

Kada je imao 13 godina, čitanje Biblije mu je pomoglo da nađe vjeru i oprosti ocu.

– Nije lako oprostiti, ali ne želim da se spuštam na njegov nivo – kaže on.

U julu je dobio pismo od Odjeljenja za izvršenje kazne države Misuri u kome ga obaveštavaju da je ocu odbijena uslovna kazna za narednih pet godina.

– Nekada sam se budio iz košmara, strahujući da će doći da završi posao – kaže Džekson. “Možda sam mu oprostio, ali ipak mislim da čovjek treba da odgovara za ono što je učinio.”

Džekson i dalje iznenađuje ljekare.

– Zdrav sam kao dren! Zdraviji od drena. U ovom trenutku, moje T-ćelije su iznad prosjeka, što znači da je praktično nemoguće da prenesem virus. Nekada sam uzimao 23 tablete dnevno, a danas pijem samo jednu – kaže on.

Džekson ima dosta obaveza, jer drži motivacione govore, a osnovao je i dobrotvornu organizaciju “Hope iz Vital”, koja se zalaže za upoznavanje javnosti s HIV-om. Međutim, priznaje da često mašta o očinstvu.

– Volio bih da budem otac. Mislim da je to jedna od stvari koje su mi suđene – kaže on.

“Volio bih da moja djeca doživljavaju svijet kao mirno mjesto i uvek ću biti tu da ih zaštitim.”

(Blic)

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *